Dan kasnije, ničim izazvan, osim pitanjem novinara Obiteljskog radija o eventualnom ulasku u Vladu, Budiša mrtav-hladan odgovara: »Mogu se zamisliti u ulozi zamjenika premijera, zašto ne. Mislim da sadašnji odnos s premijerom Račanom ne bi otežao naš eventualni zajednički rad u Vladi«.

Ponavljamo pitanje postavljeno u jučerašnjem Vjesniku. Tko je tu lud a tko zbunjen? Prvo je kandidat Budiša najavio ukidanje mjesta zamjenika Vlade, jer je ta funkcija protuustavna, a sad bi zasjeo u stolac u kojem još sjedi Goran Granić.

Istina, Budiša napominje: »Ne gorim od želje da uđem u Vladu. Ako se promijeni način donošenja odluka unutar koalicije, neće ni biti važno hoću li biti član Vlade«.

E, to je već vrlo značajna izjava: mogu, ali ne moram biti u Vladi. Zašto? Zato jer iz Budišina kandidatskog programa jasno proizlazi da se odluke ionako ne bi donosile u Vladi nego u stranačkim prostorijama članica vladajuće koalicije. Prema tom modelu odlučivali bi zapravo šefovi stranaka čije bi stavove premijeru prenosili njihovi resorni ministri.

Kandidat Budiša je tako prije svog stranačkog sabora zakuhao kašu i na državnoj razini. Izložio je maksimalistički program prema kojem bi temeljito promijenio način odlučivanja u izvršnoj vlasti. Ujedno je sebi ostavio mogućnost da u takvoj vladi i sam sudjeluje, ili pak da djeluje posredno iz sjedišta HSLS-a na Zrinjevcu.

Izvan izvršne vlasti Budiša je bio nezadovoljan i neuspješan. O tome kakav bi mogao biti u izvršnoj vlasti odlučuju sami haeselesovci 2. veljače. Premda im nitko ne jamči da će i onda Budiša prijeći na Markov trg.