Više od pola razgovora sa Zdravkom Tomcem Aleksandar Stanković i dvoje njegovih poprilično mlakih i blijedih novinarskih pobočnika (Vesna Kljajić, Mislav Togonal) razglabali su o zagrebačkom gradonačelniku u ostavci. Sve ono što je tisuću puta kazano u novinama, na radiju ili televiziji, Tomac i njegovi bezubi verbalni inkvizitori ponovili su 1001. put. Ako se više od pola razgovora posveti u studiju neprisutnoj osobi, ako se još k tome ne otkrije ništa novo, ako se ponove floskule koje dižu i tlak i kosu na glavi, tad je promašaj uočljiv i s Marsa.

Uostalom, s tom vrstom znatiželje Stanković je promašio metu. Trebao je u studio pozvati Bandića, a ne Tomca. Ne trepnuvši okom, Stankovićev gost, koji se - točno detektira Sanja Modrić u prije razgovora emitiranoj reportaži Nataše Ban - svima želi svidjeti, pokušava još jednom podmetnuti rog pod svijeću. Tvrdi, naime, Tomac da je Bandić pokazao visok stupanj moralnosti te da je na njega izvršena nezabilježena medijska hajka.

Točno je; mediji su skočili kao opareni, ali zato što je Bandić nakon vožnje u pijanome stanju, prometne nezgode i bježanja od policije, otišao, kao da se ništa nije dogodilo, na mariborski skijaški spektakl. Oglasio se dva dana nakon skandala tvrdeći da na ostavku ni ne pomišlja. Zašto? Zato što je u Hrvatskoj normalno da političari mogu raditi ono što je, recimo, njemačkim, švedskim, austrijskim ili švicarskim nezamislivo. U svemu tome ga je podržavao i SDP. I gdje je tu moralnost? Pa, moralnost i osjećaj za pravednost pokazali su jedino mediji i sve osjetljivija i kritičnija javnost. Pod pritiskom, SDP i Bandić isukali su iz naftalina socrealističku floskulu zvanu »mandat na raspolaganje«.

Malo bolji dio Nedjeljom u 2 bio je onaj u kojem Stanković uspjeva natjerati Tomca da upadne u mrežu, koju su on i njegov šef Jakov Blažević ispleli crvenim nitima. Tomčevo objašnjenje što je mislio kada je napisao da smo svi mi - i Hrvati, i Slovenci, i Srbi ... - Jugoslaveni, do nepodnošljivosti je podcjenjivačko prema javnosti koja nije vesla sisala. Svi smo bili, nastoji se jeftino izvući Tomac, Jugoslaveni u smislu državnosti. E, pa, nismo. Ni jedan Hrvat, koji nije, jasno, u CK s komunističkim vlastodršcima tražio crvene niti, nije nikada za sebe tvrdio da je Jugoslaven. Ni u kakvome smislu. Oni pak koji jesu, prihvatili su jugoslavenstvo kao nadnacionalnost, što i jest bio cilj velikosrpske politike.