Iako se događanja u "prokletoj avliji" smjenjuju neviđenom brzinom i dinamikom stvarajući od bosanskog lonca, ekspres-lonac, jedan događaj koji se zbio još prošle godine u mjesecu prosincu, i danas je glavna tema na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Tajno svjedočenje Jadranka Prlića u Haagu dugo je i uspješno skrivano od svekolike javnosti. Doktor ekonomije iz Haaga se vratio dva dana prije muslimanskoga blagdana Bajrama, a tamo je boravio cijeli tjedan.

O čemu je govoreno nije teško naslutiti, ali u kojem je svojstvu putovao to, izgleda, ne zna ni on sam. Možda još ne znaju ni sami međunarodni čimbenici jer mnogo toga ovisi o njegovim stavovima i kooperativnosti sa Sudom. Kako želi biti kooperativni profesor mostarskoga hrvatskoga sveučilišta pokazao je time što je u Haag, premda nije morao, poveo odvjetnika iz Zagreba. To i nije toliko zanimljivo, ali je svakako indikativno da je odvjetnik islamske vjeroispovjesti. To je vjerojatno samo jedan čin kojim dr. Prlić želi dati do znanja da se kaje za nepromišljene potpise koje je stavio na dokumente kojima se naređuje otvaranje logora Dretelj i Heliodrom. Na upit njegovih apologeta što je drugo on kao predsjednik Vlade Herceg-Bosne u tom trenutku mogao učiniti, odgovor je jednostavan - dati ostavku. Kad je Dnevni list objavio vijest da je Prlić svjedočio u Haagu, Večernji list je objavio demantij tvrdeći kako je to neprovjerena informacija.

Medijska borba za i protiv trajala je dok na kraju nije definitivno utvrđeno da je dr. Prlić uistinu proveo tjedan dana izvan naše zemlje. Ali, i dalje ostaje upit u kojem je svojstvu svjedočio; kao optuženi, kao svjedok ili kao pokajnik. Iz pouzdanih izvora saznajemo da su se prema Prliću u Haagu ponašali slično kao i generalu Petru Stipetiću. Također se postavlja logičan upit zbog čega tolika tajnovitost i nastojanje da se prikrije njegov boravak u zemlji cvijeća. Nameće se samo jedan odgovor - a taj je da je njegovo svjedočenje od velike važnosti za daljni tijek zbivanja. U intevjuu zagrebackom Globusu u kolovozu 2001. na upit o logorima za muslimane Prlić je odgovorio sljedeće: "Jesu li logori za Bošnjake opravdani? S moralne strane, pogotovu s gledišta civilnoga društva, lako je reći da nisu. No, negdje ste ipak morali smjestiti zarobljenike. S vojnoga i humanitarnoga gledišta logori za zarobljenike posve su opravdani."

Zatočenici logora svojedobno su potpisivali peticiju u kojoj su tražili odlazak Prlića u Haag. Prema nekim informacijama, Prlić je skidajući krivnju sa sebe odgovornost prebacio na pokojne čelnike Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana i pokojnoga ministra obrane Gojka Šuška te predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Matu Bobana. Znamo li da je upravo Mate Boban politički rehabilitirao Prlića koji je ostao komunist sve do 1992. godine i primio ga u HDZ, nudeći mu, naravno, visoke dužnosti u HR HB-a, to začuđuje što je Prlić krivnju prebacio na njega. Ali, znamo li kako pokojnom Mati Bobanu neće nanijeti nikakvu štetu shvatljivo je, pa možda i razumljivo, kako je to jedan način na koji se Prlić želi ograditi od svih problematičnih događanja za koja ga se tereti.

Sigurno je, također, kako će svjedočenje protiv Valentina Ćorića, zapovjednika Vojne policije HVO-a i Brune Stojića, ondašnjeg ministra obrane HR HB-a i te kako biti otežavajuće za tu dvojicu nekoć visokopozicioniranih dužnosnika. Tim više znamo li kako se zacijelo međunarodni moćnici neće zadovoljiti stavljajući sav teret na leđa pokojnih političara. Iz Haaga doznajemo kako optužnice za tu dvojicu, ali i za jednog umirovljenoga generala HVO-a slijede tijekom siječnja ove godine. Bruno Stojić trenutačno je u Zagrebu gdje je kupio kuću od hercegovačkih časnih sestara na Jablanovcu, a u posljednje se vrijeme bavi menadžerstvom u nogometu. Oko kuće Valentina Ćorića, odnosno njihove obiteljske vinarije, sve se češće zamjećuju pripadnici SFOR-a koji ga prate u stopu. Svakako je otežavajuća okolnost za Valentina to što je njegov brat fra Šimun Šito Ćorić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, imao iznimno dobre odnose s pokojnim hrvatskim predsjednikom.