Iako upućen na politički korektan način, Tomčićev zahtjev za redefiniranjem odnosa u vladajućoj koaliciji, posebice pri donošenju odluka u Vladi, mogao bi izazvati velike potrese u vlasti. S jedne strane, ako se prihvate njegovi zahtjevi, ojačala bi uloga stranaka, a smanjila bi se moć pojedinih članova Vlade, pa i premijera; s druge, ako HSS-ovi koalicijski partneri odbiju Tomčićev prijedlog o »vraćanju vlasti strankama«, ne treba isključiti ni prijevremene izbore.

Uostalom, predsjednik HSS-a je uoči Izvještajne skupštine svoje stranke, pri isključenim mikrofonima, novinarima rekao da »ovako više ne ide«. HSS više ne želi saznavati iz medija za neke bitne odluke s Markova trga nego želi sudjelovati u njihovu kreiranju. Nekoliko zadnjih Vladinih poteza u vezi s provozom nafte, (ne)isporukom plina Petrokemiji, prodajom HT-a, oštrog priopćenja iz Banskih dvora hrvatskim biskupima, da i ne spominjemo sve (ne)sporazume sa Slovenijom, Tomčićevom zahtjevu daju temelje. No pitanje je što će na to reći SDP i premijer Račan i koliko u svezi s tim uopće ima manevarskog prostora. Naime, osim Tomčićevog zahtjeva za drukčijim odlučivanjem u koaliciji postoji i onaj Budišin koji za tri stranke koalicije traži pravo veta u procesu pripreme pojedinih odluka. U biti, i taj prijedlog »vraća vlast strankama«. U tom slučaju predsjednik Vlade, bez obzira na sve ustavne promjene, u takvoj koalicijskoj vlasti više ne bi bio metafora osobe s barem dijelom kancelarskih ovlasti, nego bi zbog svojevrsnog modela konsenzusa pri odlučivanju bio prvi među trojicom ili petoricom jednakih.

Zanimljivo, i predsjednik Liberalne stranke Zlatko Kramarić podržava takav prijedlog. Ako Budiša pobijedi na skorom stranačkom saboru, a imajući u vidu i Tomčićev zahtjev za redefiniranjem načina odlučivanja u Vladi, Račan neće imati previše izbora. Ili u većem dijelu prihvatiti te zahtjeve ili pristati na - prijevremene izbore. Tomčiću, čini se, više odgovara prva varijanta, ali se priprema i za potonju.

Sam način redefiniranja odnosa u koaliciji je pitanje tehničke naravi. Hoće li se to realizirati članstvom u užem kabinetu Vlade barem triju najjačih stranaka ili tako da stranačka tijela pri pripremi nekih bitnih odluka moraju dati svoj »imprimatur«, i nije toliko važno. Bitna je posljedica. Naime, ako do toga dođe, predsjednik Vlade neće moći donijeti ni jednu važnu odluku bez barem telefonskog kontakta (njega osobno ili predstavnika tih stranaka u Vladi) s predsjednikom HSLS-a i HSS-a. Dosad to nije bilo nužno.