ZAGREB - Novi zakon o kaznenom postupku, jednodušna je ocjena pravnih praktičara, u predloženim promjenama je propis kojeg može primijeniti kvalitetan, moralan sudac i onaj koji želi pošteno odraditi svoju plaću. Jer, želja zakonodavca, zasad ugrađena u “sirovu” verziju zakona, je pomirenje dviju oprečnih težnji. Prva je da tijela kaznenog postupka u proširenoj slobodi djelovanja kazne počinitelja nedjela, druga da se spriječi neutemeljeni kazneni progon i osuda nevine osobe.

Zato je u noveli zakona o kaznenom postupku posebna pažnja posvećena promjenama u propisanim mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, paragrafima o prethodnom postupku, te normama o glavnoj raspravi i presudi.

Pritvaranje. Okrivljenik mjerama opreza može dobiti sudsku zabranu napuštanja boravišta, ograničeno kretanje, povremeno se mora javljati državnom tijelu, određuje mu se s kim se ne smije družiti, ograničena mu je poslovna aktivnost, mogu mu se oduzeti putovnica i druge isprave. A ključno je uvođenje instituta kućnoga pritvora i prenošenje rizika na okrivljenika: prekrši li bilo koju od mjera opreza, status mu se mijenja i on postaje pritvorenikom u nekoj od nadležnih institucija za provođenje pritvora.

Pravni praktičari znaju da su mjere opreza i dosad bile u nekoj mjeri zakonski propisane, ali su primjenjivane palijativno, dakle bez konkretnog učinka na prisutnost okrivljenika u svim fazama postupka, plus što sudovi nisu provodili primjenu mjera opreza u skladu sa svojim ovlastima.

Pritvor. Za kaznena djela za koja se mogu izreći kazne dugotrajnog zatvora pritvor može trajati najviše tri godine, umjesto dosadašnjih dvije i pol. U skraćenom postupku pritvor može trajati najviše osam dana. Osobe koje su počinile kazneno djelo za koje se dosuđuje kazna od 12 i više godina zatvora mogu provesti tri godine u pritvoru. Do pravomoćnosti se optuženik zadržava u pritvoru najdulje četvrtinu od roka pritvora, dakle, novih devet mjeseci. Za žalbe na drugostupanjske presude do njihove pravomoćnosti pritvor može trajati još tri mjeseca. Maksimalni pritvor za kaznena djela za koja se može dosuditi osam i više godina zatvora može trajati dvije godine, s ostalim dodacima kao i za dugotrajni zatvor.

Prelazne odredbe. Retroaktivnosti za predmete za koje je glavna rasprava u tijeku nema. Ako glavnu raspravu treba početi iznova, u obzir se uzima očitovanje okrivljenika o optužbi, a s postupkom se nastavlja po novom zakonu. Novi zakon će se primjenjivati i u postupcima u kojima je presuda povodom pravnoga lika ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Prvi komentar na to rješenje glasi: nudi se prikrivena retroaktivnost, pri čemu bi se, na primjer, okrivljenici u slučaju “remetinečkog suđenja dečkima s Knežije” mogli naći u novoj postupovnoj situaciji.

Retroaktivnost je eksplicitna u novom rješenju, u kojem stoji da se pritvor u svim postupcima u kojima je on određen, a nije krenula glavna rasprava, određuje po novom zakonu.

Prethodni postupak. Mijenja se 174. članak ZKP-a, o odnosima tužiteljstva i policije. Sad policija postaje dužnom u propisanim rokovima državnom odvjetniku dostaviti tražene podatke, čime se otklanjaju zakašnjeli i loši policijski izvidi. Promjene obvezuju i banke da hitno dostave tražene podatke državnom odvjetništvu. Ograničava se procjena tužitelja o svrhovitosti kaznenog postupka. Tužitelj može odgoditi progon ili odustati od njega ako je riječ o djelima za koje se može izreći novčana ili kazna zatvora do tri godine, odnosno ako je počinitelj spreman popraviti štetu, uplatiti humanitarnu pomoć, ispuniti zakonsku obvezu uzdržavanja, ispuniti obvezu rada za opće dobro na slobodi.

Uloga policije. Osnovna zadaća policije je pronaći i uhvatiti počinitelja kaznenog djela, pronaći i sačuvati dokaze o počinjenju. Pravo je policije prikupljati obavijesti od građana, poligrafsko testiranje, pregled auta, osoba i prtljage, nadziranje i ograničavanje kretanja osumnjičenika. Prisilno može privesti samo osumnjičenika, ako ovaj odbije dati iskaz, ne može ga ponovo privoditi. Građani se ne mogu ispitivati kao okrivljenici, svjedoci i vještaci. Osobe u pritvoru mogu policiji davati iskaz samo uz odobrenje istražnog suca ili predsjednika sudbenoga vijeća. U kaznenu prijavu policija ne može uvrstiti izjave građana dane o okolnostima kaznenog djela. Pretragu može policija obaviti samo po pisanom nalogu suda i to samo danju.

Ubrzanje glavne rasprave. Zakon stvara mogućnost za nove procesne aranžmane za redovni i skraćeni postupak. Ojačava se inicijativa stranaka, ali je snaže i posljedice odgovornosti za procesne propuste. Nadalje, predsjednik sudskoga vijeća može koncentrirati dokazni materijal i okončati postupak u toj fazi. Znači, eventualni dogovor obrane i tužiteljstva sud registrira kao pravni osnov za presudu što postupak dovršava i bez vođenja glavne rasprave.

Uloga stranaka. Stranke su dužne u uvodnim govorima najaviti dokaze koje kane izvesti pred sudom. Povećavaju se novčane kazne zbog prekršaja stranaka normi discipline na glavnoj raspravi (do 20.000 kuna, umjesto dosadašnjih dvije tisuće). Zbog mnogobrojnih prigovora stranaka na dugotrajnost diktiranja sudskoga zapisnika (sat iskaza mjeri se satom diktata) uvodi se tonsko ili neko drugo prikladno snimanje tijeka glavne rasprave i iskaza sudionika. Diktiranje zapisnika je, nadalje, ukinulo pozitivne učinke unakrsnog ispitivanja uvedenog novelama ZKP-a još 1997. godine.

Vlado RAJIĆ