Ne samo zato što je izazvala depresiju primjerima nevjerojatnih pravosudnih skandala, ne samo zato što je ubila u gledateljima vjeru u pravednu Hrvatsku, ne zato što je produbila sumnju da sudovi i suci (ne) sude zbog osobnih interesa, već i zato što je Denis Latin (zlo)rabio državnu televiziju za promociju interesa svojih drugih poslodavaca, stala mi je u grlu debela, neugodna knedla. Kako vjerovati objektivnosti Latinice koja posvećuje cijeli jedan prilog napadima Ive Pukanića (u čijem Nacionalu Latin objavljuje tekstove) na sudionike tzv. afere Grupo, bez da Paviću, Kutli, Grubišiću i Pašaliću omogući »obranu«? Uz to je Latin u emisiji o pravosuđu (i nepostojećoj pravdi u Hrvata) omogućio izraziti mišljenje samo jednog, istina, uvaženog, beskompromisnog ali kada je riječ o aferi Grupo zasigurno ne nepristranog novinara. Pristojnost i dobri, civilizacijski, odnosno demokratski običaji nalažu da u slučajevima gdje se nazire sukob interesa mačeve ukrste dvije zainteresirane strane.

No, ruku na srce, Jurdanin je doprinos raspravi bio najkonkretniji i najkvalitetniji, jer je, ako se zanemari afera Grupo, bio tijekom gotovo cijele emisije glasnogovornikom mnogih na sudovima obespravljenih građana Hrvatske, koje je Latinica upozorila da ne troše snagu, na nadu i vjeru kako će Hrvatska u skoro vrijeme postati pravna država. I za ove je vlasti sasvim normalno, o čemu govore činjenice, da odvjetnici koji su pravnim smicalicama ukrali zemlju te suci koji su tim odvjetnicima omogućili krađu uredno rade. Normalno je da ih štiti odvjetnički i sudački ceh, ma koliko se nad grozotama koje smo vidjeli u Latinici Vladimir Gredelj snebivao. Normalno je da se suci županijskih sudova (Vinkovci, Vukovar) optužuju za s Mjeseca vidljive nečasne rabote. U Hrvatskoj je normalno da nakon hladnokrvnog ubojstva (Split) ubojica slobodno šeće ulicama i još k tome prima plaću od vojske. Normalno je da se ne odgovara za pljačke milijardi kuna, za stotine ubojstava, za ratne zločine, prijevare, iznude, šverc, dilanje droge... Mi smo, kao što netko reče u Latinici, zemlja bez konzekvenci. A kada nema nikakvih konzekvenci onda se zločin, važu zločinci, još uvijek isplati. Kod nas je sasvim normalno da 500 tisuća (!?) ljudi, koji se, vjerujem, svime što im je sveto i najmilije, kunu u pravnu državu, nije spremno prihvatiti posljedice sudske presude. Latinica je pridonijela da još jednom širom otvorimo oči i vidimo - užas.

Od Maje Freundlich, koja se uputila preko bare kako bi pred dijasporom reklamirala ujedinjenu, malo veću Hrvatsku i buduće političke procese, te, ako se namnože njeni neistomišljenici, valjda i koncentracijske logore, pred kamerama se ogradio Ivo Sanader, rekavši da se takvim izjavama HDZ nastoji prikazati ekstremističkom i radikalnom strankom. A HDZ, zna se, to nije. Pčelica Maja zazujala je ipak malo preglasno. I ostala dopredsjednica te stranke.