RAZGOVOR MIRJANA KRIZMANIĆ, prof. PSIHOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU

Porečko-pulski biskup dao je deset kriterija za egzorcizam od kojih su osam kriteriji za posttraumatski stresni poremećaj. Pa pola je naroda apatično i ima noćne more. I sada bi iz njih đavla trebalo istjerivati

Mirjana KRIZMANIĆ, prof. psihologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iako umirovljenica, angažirana je na fakultetu, zaokupljena publicistikom, prevođenjem, ali nesebično predana i civilnim udrugama; u prebukiranom itineraru obveza pronašla je vremena i za razgovor o hrvatskim aktualnim prijeporima, osobito o moralu u društvu.

Trebala bi značiti: ja dajem ostavku, uzimam svoje "krpice" i odlazim.

Kod nas je ostavka potrošen pojam bez sadržaja. Osim toga, mislim da pojam neopoziva ostavka postoji samo kod nas, mislim da ga strancu i ne možete prevesti. On bi se zapitao "što vi meni govorite?". To je kao kada biste rekli: svinjska šunka. Nakon ostavke se odlazi.

To nije moralni čin, to bi se onda trebalo zvati moralna nakana... Onda onaj koji je dao tu moralnu ostavku više o tome ne odlučuje jer je to sve igra i dogovor. To ljude užasno iritira. To je krajnje nepoštivanje zdravog razuma kod normalnih, običnih ljudi, kao da su ljudi ovce. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić prvotno nije ni dao ostavku, on je stavio na raspolaganje svoj mandat, što i ne postoji u Statutu. To je zbilja pravljenje budala od ljudi, a ukazuje na totalno pomanjkanje odgovornosti.

Sigurno on nije najgori od svih. Mislim da je ministar obrane, kad su mladi ročnici izgubili noge, ili kad je jedan ročnik u kasarni stao na minu, istog časa morao dati ostavku. Ali, nemojte zaboraviti, ovo je kap koja je prelila čašu i to zato što našem g. Bandiću nije to prva, ajmo blago reći, nepodopština. Sjetite se samo pisma koje je uputio članovima svoje stranke u stilu: tko god nešto treba, nek mu se obrati, to je da vam dah stane.

Onda slučaj njegove vikendice - za njega zakon ne vrijedi, on za dva tjedna može dobiti dozvolu. Zatim je počeo po gradu smjenjivati uspješne direktore. Pogledajte direktora Zrinjevca Ledića, ne poznajem ga, nemam tu nikakva interesa, ali vidim da je u gradu cvijeće tako prelijepo složeno i tako krasno njegovano, a čitam u novinama i da oni nisu nikad bili u deficitu, dakle, smijenjen je uspješan direktor da bi Bandić mogao metnuti nekog svojeg. Bandić također daje novce od Grada kako on odluči, a to su naši novci, ne njegovi. On daje za Posavinu, kud on odluči, daje stanove na čuvanje kako on odluči... Trebao je dati ostavku istu večer i to bi mu jako puno donijelo i u očima građana, popularnost bi mu narasla kao katedrala, svi bi rekli evo jednog koji zna što radi, ili drži svoju riječ.

Nemaju za kim ići. Nema nikakva pozitivnog poticaja. Kad bi se počele događati pozitivne stvari, npr. da Bandić ne smijeni direktora koji je uspješan, nego da smijeni onog kojeg je HDZ oktroirao, koji je doveden po podobnosti. On smijeni čovjeka koji dobro radi. I što to stvara? Beznađe, jer to znači opet istu priua o podobnima, a ne sposobnima.

Bojim se da to zaudara na dogovor. Mi smo se dogovorili onda, pa mi nećemo vas, pa ako se promijeni, vi nećete nas, na to miriši, to je jedna mogućnost. Druga mogućnost je što je naš premijer općenito suzdržan čovjek koji vrlo teško donosi odluke. I najdraže mu je kad ne donese nikakvu. On ne ide ni lijevo ni desno, nego korača nekim neodređenim putem koji nikamo ne vodi. To je trebalo prerezati odmah u prvom času. Gledajte, nedopustivo je da nam u Ustavnom sudu sjede ljudi za koje tvrde da su bili silovatelji. Kud ćete jadnije zemlje od takve. Ustavni sud je taj kojemu bi se čovjek trebao požaliti, ali komu ću se požaliti? I tako se narod zapravo ubija u pojam.

Znate što, posljedice su stravične, posljedice podržavanja onog nemorala i pljačke. Možda ja to krivo vidim, ali spajam dvije stvari koje sam pročitala u novinama. Prije dva mjeseca čitam članak da prilikom promjene deviza u euro banke neće građane pitati otkud im taj novac i eksplicite je bilo rečeno čak ako donesete 500 tisuća maraka, nitko vas neće pitati. Moram vas podsjetiti da mi imamo Zakon, koji nije ukinut, da ako donesete više od 100 tisuća kuna, vi morate reći odakle vam. Odjedanput vlast daje mogućnost da do 500 tisuća maraka neće pitati. Drugi dio priče je kako su građani iz svojih čarapa donijeli 3 milijarde maraka. Ja to nikako ne mogu vjerovati.

Da, mislim da je sav opljačkani novac sada lijepo opran, mirisno s omekšivačem. Novac je sada legalno opran. To je posljedica neodlučnosti i razmišljanja: neće biti revanšizma. Zamislite vi koliki novac, a narod jedva živ. Toliko nezaposlenih, a milijarde maraka su se pojavile. Naravno, milijarde maraka bile su i opljačkane.

Dugoročnije. Moral grupe, moral društva je pao, mi više nemamo žara i motivacije, ljudi misle: čemu ću se truditi kad ne mogu uspjeti, kad ništa ne ide, obeshrabreni su.

Šverc-komerc i nešto sl. što ide. I što je najgore, sad kaže ova vlast: ne možemo mi njih osuditi jer su oni to legalno radili, takve zakone su donijeli... Trebalo bi ih pitati: koje od tih zakona ste vi do danas promijenili? Npr. ništa od toga ne bi moglo tako brzo zastarjeti da su istog časa kad su došli rekli skidamo klauzulu o zastari, koju su hadezeovci bili prilagodili svojim potrebama. Sjetite se, HDZ je imao tri pravnika koja su ga opsluživala, sva tri sveučilišna profesora. Sokol je po narudžbi pisao izborne zakone, koji su mijenjani prema potrebi. Horvatić, sveučlišni profesor s Prava, promijenio je krivični zakon i uveo kraća vremena zastare, dok je Barbić pisao naručene zakone o privatizaciji. Da je ova vlast, koja je cijelo to vrijeme sjedila u Saboru - i znala za sve te zakone, dižući ili ne dižući ruke za njih - po dolasku na vlast promijenila sve što je trebala promijeniti, ne bi se sada govorilo da sve što nije obuhvaćeno i procesuirano na vrijeme odlazi u zastaru.

Gledajte, ja navijam za njih jer nemam za koga, ali vidim HDZ koji se vraća, jer ljudi su toliko degutirani mekoćom ove vlasti: gnjecavošću, malo da - malo ne, oće - neće, ništa se pravoga nije dogodilo, čvrstog, jasnog i odlučnog, ništa nije pročišćeno, ni sudovi, ništa...

Ma, gledajte, ova zemlja ima puno sposobnih i obrazovanih ljudi i dobrih ekonomista, ja znam da su mnogi od njih nudili svoje usluge... Dat ću vam jedan primjer koji me boli, a nisam izravno uključena pa ga mirno mogu reći, jer nitko ne može reći da govorim radi sebe. Negdje oko godinu dana prije nego je koalicija dobila trećesiječanjske izbore SDP je angažirao jednu hrpu intelektualaca svih struka: filozofa, sociologa, liječnika, inženjera, poštene ljude koji nisu bili ni u jednoj stranci i uključili su ih u svoj Savjet. To mi se činilo prelijepom idejom da jedna stranka osniva jedan nestranački Savjet gdje će uzeti ljude dobre volje koji su pametni, sposobni, pošteni i motivirani i koji hoće pomoći da ovoj zemlji bude dobro, a ništa za sebe ne traže jer imaju svoja radna mjesta s kojih ne kane ići.

To je vodio g. Šlaus. Kada su se približili izbori, dr. Šlaus je očito zaključio da od toga što vodi Savjet nema koristi, te je trkom ušao u SDP, bio je na listi SDP-a i ušao u Sabor. Od toga časa nitko nikad više nije tom Savjetu rekao ni raspušteni ste, ni hvala vam što ste bili tu, ni ne trebamo vas više... To vam isto nešto kaže i o našem premijeru, jer je to njegova stranka. To je nedopustivo. Pogledajte kakvo je to ponašanje prema ljudima koji su elita ovoga društva, ne samo po sposobnostima i obrazovanju, nego po moralu, koji se nisu prodali, koji nisu htjeli novac, koji nisu bili plaćeni, koji nisu dali ništa nego svoje znanje i dobru volju, ali sad kad te više ne trebam: goni se. To me je preplašilo jer sam pomislila: ni ova vlast neće htjeti nikoga. I ja to vidim, imam puno kolega koji bi htjeli besplatno dati svoje usluge. Neće ih nitko.

Kako gledate na svjesno pristajanje ratnih vojnih invalida na političku instrumentalizaciju?

Gledajte, u većini na tako što pristaju lažni invalidi, želeći održati svoj status, također među invalidima sa stvarnim oštećenjima ima puno onih koji su stradali u prometnim nesrećama, od pijanstva. Oni pravi se ubijaju, lažni rijetko. Imate puno pravih dragovoljaca koji su se borili, a nikakve privilegije nisu ni tražili, jer su smatrali da nikakve privilegije za to i ne trebaju. Bilo je zbilja puno herojskih reakcija ljudi. Neki su prodali kravu da si pušku kupe. Išli su u tenisicama u rat, ovaj narod tada je bio jedna duša, bilo je puno prelijepih reakcija, solidarnosti, požrtvovnosti... A što smo za to dobili? Lopovsku državu u kojoj nema nikakvih moralnih vrijednosti, gdje ukrasti i drpnuti ne znači ništa sramotno.

Malo. Ovo nešto malo ljudi na vrhu, ali cijela HDZ-ova struktura je ostala svugdje, sve je isto. Rekli su neće biti ni detuđmanizacije, nitko se više ne pita otkud opet oni silni Tuđmanovi novci koje je gospođa Ankica Lepej otkrila, nitko se nije pobrinuo da se ta žena vrati na posao.

Gubitak radnog mjesta.

Točno. Nitko za nju i ne pita. To pokazuje kamo sve ovo ide.

Da se ne isplati biti pošten. Ne zaboravimo, a to političari očito zaboravljaju, da djeca i mladež ne uče iz riječi, nego iz djela, iz primjera. Djeca uče, rekli bi mi psiholozi, po modelu. Model koji uviđaju kod gospođe Lepej je stravičan. Izložila se i pogledajte posljedice ako si pošten.

Jedna od naših nevolja je sprega Crkve i politike. I medij je oltar, izrekao je naš urednik Tonći Bonači na jednom susretu crkvenjaka i novinara.

Sigurno da jest.

Crkva veli da ima pravo sudjelovati u društvenom životu. Ima pravo, ali ne s propovjedaonice. Oni bi mogli imati svoje preferencije, opredjeljenja, oni bi mogli reći e ja navijam za ovog ili onog, ali ne u crkvi. Međutim, oni navijaju s oltara. Još nešto, Filozofski fakultet je uvijek bio optuživan, za vrijeme "mraka", kako se sad veli, da je leglo ustaštva, što nikad nije bilo. Sad tvrde da je leglo komunjara, što isto nije istina.

Zato što Fakultet pokreće akciju o protustavnosti ugovora s Vatikanom. Pa ne možete uvoditi katolički odgoj od vrtića, jer tu ima i djece ateista kao i onih čiji su roditelji u drugim vjerama. Uopće, psihološki je krivo na taj način ići na malu djecu. Znate vi kada malom djetetu od tri godine pričate da su Isusa razapeli, pa ono se rasplače, pa to je njemu tužno i žalosno. Nije to doba za to, to je doba stjecanja svih mogućih drugih znanja i govora i ponašanja i ophođenja s drugima... Dakle, Filozofski smatra da ima šest stvari koje su protuustavne i kani pokrenuti akciju spram njih, to je hvale vrijedna akcija. Zbog toga su sada komunjare. Crkva odmah ide đonom. Pogrešno. Crkva je odmah dobila ugovore koji nigdje ne postoje.

Ni jedna zemlja nije sklopila takve ugovore s Vatikanom. Zato Crkva, odnosno Vatikan, na njima inzistira. Htjeli bi da to bude presedan da i druge zemlje po uzoru na Hrvatsku potpišu tako povoljne ugovore s njima.

Ne gubi li Crkva tlo pod nogama kad u posljednje vrijeme pretjerano zaplašuje narod "avetima" prošlosti, pretjeranim strahom od restauracije komunizma...

Vidite kako su se prema onoj vlasti ponašali, samo da ih navedu na sve one ugovore koji nisu nikad Sabor prošli. Ali to tako ne hoda. Ne može predsjednik potpisati državne ugovore, a da Sabor o tome nije imao ništa za reći. Tragedija je i u tome da im se ova vlast želi umiliti, naivno misleći da će oni u crkvi reći da se za njih glasa. Naravno, oni to neće reći nikada. To opet ide preko leđa naroda, opet to narod plaća. Veliki su to novci, milijuni, s njima bi se mogla otvarati radna mjesta.

To vi samo mislite. Sjetite se što je napisao porečko-pulski biskup. On je dao deset kriterija za egzorcizam. Od tih deset kriterija osam su kriteriji za posttraumatski stresni poremećaj. Smatram da su svi psihijatri, sve psihijatrijske udruge, udruge roditelja s djecom oboljelom od duševnih bolesti, trebali ustati. Ako imate noćne more, ako ste skloni suicidu, ako ste apatični, ako ste deprimirani... - možda je vrag ušao u vas. Pa, pola naroda je apatično, deprimirano i ima noćne more. Sve to su, zapravo, znakovi PTSP-a koji imaju ne samo branitelji, nego i puno višestruko traumatiziranih civilnih žrtava.

A sada bi povrh toga, ili zato što imaju neku duševnu bolest, trebalo još đavla iz njih istjerivati? Da stvar bude alarmantnija, na početku ovog novog stoljeća nitko od psihijatara da se pobuni. To je nedopustivo! Osim toga, naša Biskupska konferencija odobrila je egzorcizam. Borba protiv predrasuda nije da ja imam tribinu i tu govorim, nego da nešto konkretno učinim i da ne dopustim da Crkva duševnog bolesnika proglasi đavlom opsjednutim. To se zadnji put događalo u srednjem vijeku. Na korak smo do vještica...

Kada čovjek nije motiviran, onda ima kratko pamćenje. Poznajem ljude koji mi kažu nemoj mi to pričati, neću o tome ništa znati, ne čitam novine, ne slušam vijesti, neću se više uzrujavati, to ničemu ne služi. To je autistična reakcija, kao ona tri majmuna: ne čujem, ne vidim, ne govorim. No, narod bi da dođu ljudi koji ga mogu povesti prema nekom cilju, opet bi se stvorio znani entuzijazam. Ali, tko će ga povesti? Hoće li to biti Pašalić?

Pa...

Ako ljudi budu nadalje imali osjećaj da su u živom pijesku...