Globus: 01. 02. 2002.
VLADAJUĆA KOALICIJA PRED KONAČNIM RASPADOM:
Je li premijer htio zastrašiti svoje partnere ili je doista najavio prijevremene izbore početkom ljeta?
Hrvatska politička scena pred rasulom: Svi vodeći predstavnici većih i manjih stranaka već su se izjasnili protiv vladajuće koalicije i Vlade, dok iz dijela oporbe stižu prijetnje uhićenjima ljudi iz najviše vlasti... Upravo kad su koalicija i Vlada trebale početi stjecati poene na uspješnim projektima, zahvatilo ih je unut
arnje raspadanjePiše: Davor Butković
Kad se hrvatska politička scena procjenjuje po nekoliko najnovijih događaja, na prvi se pogled čini da je sve otišlo k vragu.
Naime, u ovih su se nekoliko dana svi vodeći njezini predstavnici, više ili manje otvoreno
, izjasnili i protiv vlastite koalicije i protiv vlastite Vlade.Vladu i koaliciju prvo je na izvještajnoj konvenciji HSS-a napao predsjednik te stranke Zlatko Tomčić, gotovo s istim argumentima kakve, već neko vrijeme, upotrebljava vjerojatni budući predsjednik HSLS-a Dražen Budiša, izdižući probitke pojedinih stranaka, prije svega vlastite, iznad općih interesa, koje bi inače morala zastupati koalicijska Vlada.
Budiša je i u najnovijim istupima, ponavljajući, uporno, da želi očuvati Vladu i koaliciju, de facto pozvao na njezino rušenje. U intervjuu u ovom broju "Globusa" (str. 32-33) Budiša je, doduše, najavio da bi mogao odustati od smjene dr. Gorana Granića s položaja zamjenika premijera, što je prvi javni ustupak budućega vođe HSLS-a u priprem
i skorih pregovora s Ivicom Račanom.Naposljetku, dr. Zdravko Tomac, jedan od lidera SDP-a i Budišin osobni prijatelj, u nedjelju je izjavio da je petorka već prošlost te da je vrijeme za nove izbore, što je, već sutradan, uvjetno potvrdio i sam Ivica Račan. To je utoliko zanimljivije što se, inače, već dvije godine premijer ni u čemu ne slaže s Tomcem.
NEDOSTOJNA DEMAGOGIJA
Predsjednik SDP-a izjavio je, naime, nakon sastanka petorke, u ponedjeljak, da SDP neće pošto-poto čuvati koaliciju te da je sadašnje stanje u njoj, dugoročno, posve neodrživo.
Zasad je teško procijeniti je li Račan samo kanio zastrašiti i disciplinirati koalicijske partnere, ili je doista najavio raspisivanje prijevremenih parlamentamih izbora, koji bi se mogli održati već u lipnju ove godine. O tome će premijer, najvjerojatnije, odlučiti poslije pregovora s novim predsjednikom HSLS-a.
No, nedvojbeno je da je čak i Račan počeo, javno, odustajati od vlastite Vlade, koju, opravdano, smatra svojim životnim političkim projektom
.Protuvladinim i protukoalicijskim istupima šefova triju najvećih vladajućih stranaka treba dodati i stalne, za Vladu subverzivne, akcije vođa HNS-a: od dijelova govora predsjednika Mesića u Saboru, u povodu 10. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske, do raznih, nekontroliranih, istupa Radimira Čačića, kojima se javnost već tjednima smije, što nije najbolja preporuka za nekoga tko se smatra ozbiljnim ministrom.
U svojim su istupima vodeći hrvatski političari pokazali nedostojno, i kratkovidno, podcjenjivanje javnosti, prisiljavajući je da prihvati njihovu demagogiju, nisku političku kulturu i, što je najgore, nedostatak bilo kakva obzira prema općim nacionalnim interesima.
Karakterističan je, u tom smislu, prošlosubotnji govor predsjednika Sabora Zlatka Tomčića. On je, prvo, žestoko iskritizirao Vladu, zaboravljajući da upravo on na nju ima vrlo velik utjecaj. Onda je zatražio preobliku odnosa u koaliciji, istodobno dok s istim zahtjevima izlazi i Dražen Budiša.
Znamo li da Račan mora imati bar jednoga čvrstog saveznika u koaliciji, a taj saveznik sad može biti samo HSS, jasno je da je Tomčić napao Vladu pridruživši se Budišinim zahtjevima, kako bi ucijenio premijera i stekao još više vlasti u korist svoje stranke, koja je - s oko 10 posto
glasova birača - dobila položaj predsjednika parlamenta i tri ministarska mjesta.No, vrhunac je Tomčićeva licemjerja što je u istom govoru u kojem je žestoko napao Vladu ishvalio tri svoja ministra. Od njih su ministar poljoprivrede Pankretić i ministar prosvjete Strugar među najnepopularnijima i najmanje cijenjenim članovima Račanova kabineta. Iz Tomčićeva govora, proizlazi, dakle, da su jedino njegovi ministri good guys u Račanovu kabinetu, što je, blago rečeno, politički nepristojno.
"DOGOVORNA DEMOKRACIJA"
Elementamu su političku pristojnost, nekoliko dana prije Tomčićeva govora, opasno narušili i dalmatinski SDP i HSLS sporazumom o novom formiranju splitske vlasti, ignorirajući volju birača i u postkomunističku političku praksu uvodeći kompromitiranu "dogovornu demokraciju", ne obazirući se na izborne rezultate. Podsjetimo: SDP i HSLS dogovorili su se da u Splitu vremenski međusobno podijele rukovodeće mandate, otprilike onako kako su se, u bivšem Predsjedništvu bivše SFRJ, svake godine mije
njali predsjedavajući. Taj kompromitirajući slučaj u ovom broju detaljno analizira dr. Mirjana Kasapović.Očito je da se čelnici koalicije neukusno dodvoravaju pretpostavljenim biračima, kao da smo u posljednjem tjednu predizbome kampanje i kao da nikoga nije briga za ozbiljne poslove kojima bi se vlast trebala baviti. Povrh svega toga, premijer Račan, barem javno, nema nikakva odgovora na sadašnju situaciju, osim što se i sam pridružio drugim čelnicima koalicije, koji tvrde da koaliciju valja sruši
ti!Oporba pak šalje još mnogo gore poruke. Potpredsjednica HDZ-a Maja Freundlich poziva na progon sadašnjih najviših državnih dužnosnika. Dr. Ivo Sanader i Vladimir Šeks mogu se, koliko hoće, ograđivati od takvih stavova, ali ona je potpredsjednica njihove stranke. l, dok je god na tom položaju, ona ne govori samo u svoje ime, kao što tvrde Sanader i Šeks, nego reprezentira i samu stranku, koja se, očito, nije emancipirala od otvoreno pučistički nastrojenoga svojeg krila.
PARADOKSI RASPADA
Hrvatsku političku scenu ovih dana obilježava osjećaj mučnine i kaosa te nedostatak vizije, i to, da paradoks bude veći, upravo u godini koja je za premijera Račana i vladajuću koaliciju počela izvanredno dobro...
Građani su oduševljeno prihvatili projekt autoputa Zagreb - Split. Veliku pažnju i razumljivu skepsu pobudio je i projekt zapošljavanja mladih stručnjaka. Počela se pripremati gradnja državnih stanova po prihvatljivim cijenama, što, zajedno s cestom, može pokrenuti velik dio građevinske operative. Pale su kamate na kredite. Unatoč rekordnom broju nezaposlenih, makroekonomski pokazatelji i dalje su dobri. Potkraj lanjske godine, Vlada je postigla pakt o socijalnom miru sa sindikatima.
Na političkoj razini, Račan je, smjenjujući zagrebačkoga gradonačelnika Bandića, pokazao da se može dosljedno držati nekih od glavnih etičkih načela u politici.
I međunarodna zajednica pokazalaje određen stupanj tolerancije prema Hrvatskoj. Naime, iako su predstavnici njezinih odgovomih institucija, još prije više od pola godine, uvjeravali vodeće ljude iz hrvatske politike i medija da će, uz generale Gotovinu i Ademija, barem još nekoliko časnika Hrvatske vojske biti optuženo u Haagu, to se, zasad, nije dogodilo, isključivo zato da bi se olakšao položaj Račanove Vlade.
Dakle, upravo kad su koalicija i Vlada trebale početi stjecatl poene na uspješnim projektima i na relativnoj društvenoj stabilnosti, zahvatilo ih je unutarnje raspadanje.
Za takav razvoj situacije gotovo da i ne postoje racionalni razlozi. Naime, nitko od glavnih troublemakera u koaliciji (HSLS, HNS, HSS) ne može na novim izborima računati na veći udio u vlasti, jer za to nemaju biračkoga potencijala.
NEPOTREBNA RASIPNOST
Raspad sadašnje Vlade ne bi, šire gledano, bio događaj sudbinskih posljedica. On bi, doduše, štetio Hrvatskoj, jer bi zaustavio cijeli niz pozitivnih procesa, pogotovo integraciju u međunarodne organizacije, ali ne bi preokrenuo sadašnje pozitivne trendove. Prijevremeni izbori ne bi, dakle, donijeli nikakav politički preokret (p
od uvjetom da se ovakav HDZ ne vrati na vlast). Oni će se, ako do njih dođe, zapravo svesti samo na rasipanje vremena i novca.Ponovi li se i visoka apstinencija birača (kao na lokalnim izborima lani), bit će to samo još jedan dokaz dubokoga prezira hrvatskih građana prema političkim strankama. One taj prezir apsolutno zaslužuju.