Drugi dan suđenja »gospićkoj skupini« sutkinja Ika Šarić započela je pedesetminutnim čitanjem popisa gospićkih Srba koji su u listopadu 1991. godine (ne)redovito dolazili na posao i boravili u skloništima. Primjedbu na to čitanje imao je samo Ivica Rožić izjavivši da je najmanje 20 posto pročitanih živo. Kad je pročitan i popis nestalih, Rožić je rekao da osobe koje su nestale nisu vrijedne spomena, »i nemojte ih nama stavljati na teret«.

Ured za međunacionalne odnose hrvatske Vlade sastavio je 4. studenoga 1991. izvješće o tridesetak nestalih građana iz Gospića, odvedenih u racijama 17., 20. i 30. listopada te godine. Nakon toga, Policijska uprava u Gospiću pismeno je izvijestila Ministarstvo unutarnjih poslova da je tri dana putem lokalnog radija pozivala te osobe da se jave, te da policajci nisu privodili građane. Navedeno je i da je dio građana prešao »martićevcima«, te da će se za nestalima i dalje tragati. Branitelji optuženih Oreškovića, Grandića i Norca, Doris Košta, Milenko Škrlec i Tomislav Sabljar, smatraju da bi u spisu trebali biti izvorni dokumenti, a ne preslike. Sabljar je izrazio sumnju da bi kopije mogle biti sadržajno iskrivljeni dokumenti policije koja »organizira ovaj proces kako bi prebacila odgovornost na Hrvatsku vojsku«. Košta je izrekla primjedbu da su određeni pročitani nalazi manjkavi kad je riječ o prepoznavanju leševa. Olujić drži spornim Veritasov popis 44 nestale i zatočene osobe u spornom razdoblju, ustvrdivši da je to policijsko-obavještajna udruga koja »fabricira« podatke.

Damir Herceg