Zato što je u internetskom razgovoru s uglavnom mlađim glasačima Ivica Račan bio neformalan, zanimljiv, neprotokolaran i životan, HTV-ov ga je Dnevnik strpao u svoju 28. minutu iliti na sam kraj. Čak iza priloga o mljetskim kamenim koraljima zvjezdavcima! Što ne znaju prepoznati HTV-ovci, znaju CCN-ovci, pa tako Vijesti dana, logično, počinju s Račanovim chatiranjem, jer je u internetskoj komunikaciji Račan konkretniji.

Njegova su se stajališta, na koja zasigurno nije utjecaj imao isključivo medij, razlikovala od dosadašnjih i glede mogućnosti kraha koalicije i glede mogućega koaliranja s ljutim protivnikom HDZ-om. To posljednje sve do jučer bila je znanstvena fantastika. Iako Račan nije kazao kako SDP razmišlja o HDZ-u kao koalicijskom partneru na sljedećim, možda već najesen upriličenim parlamentarnim izborima, zanimljivo je premijerovo reteriranje. Jest, koalicija je moguća ako se HDZ popravi i preobrazi u modernu, demokratsku stranku. Pazite, to već jest mig, ne samo Sanaderu, već i HSLS-u - koji s Budišom na čelu može zaigrati dvostruku igru - te naročito Vesni Pusić i Čačiću koji su u posljednje vrijeme počeli prilično energično dijeliti najjačoj hrvatskoj stranci prave pljuske.

Ako nećete vi, možda hoće oni! - mogao bi glasiti »prijevod« Račanovog neodbijanja mogućnosti da jednog (lijepog) dana SDP i HDZ tvore vlast. To je CCN prepoznao. HTV, po lošem starom i beskriterijskom običaju, nije. Uostalom, na ozbiljnim, velikim i utjecajnim televizijama političarima se ustupa onoliko sekunda ili minuta koliko predsjednici (države, stranaka, parlamenata), parlamentarci, ministri... novoga i zanimljivoga kažu. Poučeni takvom praksom medija, govore, dakako, kad imaju što reći. Dakle, rijetko. Našim su političarima mediji, poglavito HTV, non-stop dostupan predizborni megafon na kojem samo pritisnu gumbić i novinari se na taj tihi zov sjate, raspišu i raspričaju. Praksu treba mijenjati. Ima li na HTV-u za to sposobnih ljudi, reformatora? Jasna Ulaga-Valić čvrsto vjeruje da ih ima. Zato vrlo skoro očekujte sasvim drukčije, profesionalnije Dnevnike.

Slobodan Milošević je, vidjeli ste i čuli na hrvatskoj dalekovidnici, priredio u haaškoj sudnici scenski (riječ je, istina, o komornoj drami) igrokaz o poštenju. Naime, (bivši) srbijanski vožd smatra logičnim i pravednim svoje puštanje na slobodu, jer, kaže, ja pobjeći neću. Dolazit će na svako suđenje milom. Kao što je i milom, nakon bitke na Dedinju, otišao i u beogradski, a nakon beogradskog u haaški zatvor. U ekspoziciji tog slobodarskog igrokaza, izrugivao se Slobo haaškim tužiteljima zbog činjenice da su ga za rat u Hrvatskoj i BiH optužili s tek desetak godina zakašnjenja. Mogao je čovjek već odslužiti dio (doživotne, nadam se) robije!