Hrvatska nije vodila rat zbog prava hrvatskog naroda na odcjepljenje nego da istjera pola milijuna Srba koji su tamo živjeli »kao svoj na svome«, kazao je Milošević žalbenom vijeću

U prilog tomu naveo je da je pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 24. ožujka 1992. godine u obraćanju hrvatskom narodu s Trga bana Jelačića izjavio da rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela i da je hrvatsko vodstvo procijenilo da je rat jedini put do hrvatske samostalnosti. »Srpska politika bavila se i u Hrvatskoj i u BiH mirom... zalagali smo se za političko rješenje«, rekao je Milošević.

»Sve vrijeme borili smo se za Jugoslaviju, za njezino očuvanje«, tvrdi Milošević. Njegovo izlaganje o Hrvatskoj iskoristio je britanski tužitelj Geoffrey Nice kako bi dokazao da su za Miloševića događaji u Hrvatskoj, BiH i Kosovu bili »dio iste transakcije«, što dodatno opravdava potrebu zajedničkog suđenja. Milošević je izgnane hrvatske Srbe preko Srbije odmah prebacio na Kosovo kako bi tamo utjecao na demografsku ravnotežu, istaknuo je Nice. (Hina)

»Iz ove bitke za svoj narod nemam namjeru pobjeći«, rekao je Milošević na sjednici žalbenog vijeća Haaškog suda na kojoj je razmotrena žalba tužiteljstva na odluku prvostupanjskog vijeća kojom je određeno vođenje dva suđenja protiv Miloševića - jednog za Kosovo koje je zakazano za 12. veljače, a drugog za Hrvatsku i BiH koje bi trebalo uslijediti nakon kosovskog suđenja.

Radi se o jednom planu i jednoj strategiji, poručila je Carla del Ponte, a tri optužnice veže »tanka crvena nit«, odnosno zamisao prisilnog protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Hrvatske, BiH i Kosova s namjerom stvaranja države pod dominacijom Beograda, odnosno ideja velike Srbije.

On je zanijekao da je postojala ideja velike Srbije koja se trebala ostvariti progonom stanovništva. Milošević je poručio da zločin nad njegovim narodom još traje i to pod okriljem UN-a, navodeći da je od dolaska mirovnih snaga sa Kosova prognano 350.000 nealbanaca, spaljeno na desetke tisuća kuća i srušeno više od stotinu crkava.

On je ponovio svoju tezu da je Srbija žrtva, a ne krivac za rat na području bivše Jugoslavije i da suđenjem svjetske sile zloupotrebljavaju svoju moć kako bi se »za razbijanje Jugoslavije optužila strana koja se borila za njezino očuvanje, a amnestirali oni koji su se zalagali za secesiju, separatizam i terorizam«.

»Nikome nije padalo na pamet da otvori pitanje Kosova. To je bilo unutarnje pitanje«. Sukob na Kosovu objasnio je nastojanjem Zapada da uspostavi kontrolu nad Jugoslavijom s destabilizacijom Kosova. Velike sile »pokupile su po Zapadu kriminalce kako bi počinili teroristička djela od početka 98. godine«, objasnio je Milošević sucima izbijanje kosovske krize.

Haaška tužiteljica poručila je žalbenom vijeću da će u slučaju da odluči spojiti tri predmeta u jedno suđenje tužiteljstvo biti spremno do 1. srpnja s dokazima za Hrvatsku i BiH, a britanski tužitelj Geofrey Nice pojasnio je da bi tužiteljstvo bilo spremno i za zajedničko suđenje s početkom 12. veljače. Za tada je već zakazano kosovsko suđenje, s tim da se u tom slučaju dokazi ne bi predočili kronološki počevši s Hrvatskom, pa potom BiH, i na kraju za Kosovo, nego bi se počelo s Kosovom, a svjedoke zajedničke za sva tri predmeta ispitivalo bi se o okolnostima bitnim za sve tri optužnice kako ne bi morali ponovno dolaziti.

Nice je upozorio da su visoko rangirani svjedoci već izrazili suzdržanost i strahovanja od dolaska na svjedočenje dva puta. Radi se o svjedocima "iznutra" koji su za tužitelje iznimno važni jer je, po riječima Nicea, Milošević ostavio »malo otisaka«. Tužitelji su se u argumentaciji o dugom vremenskom razdoblju koji obuhvaćaju događaji u Hrvatskoj, BiH i Kosovu pozvali i na nürnberški proces za nacističke zločine u kojem je bilo obuhvaćeno razdoblje od nastanka plana 1919. do kraja Drugog svjetskog rata. (Hina)