Ako se u Republici Srpskoj uspostavi samo Komisija za zaštitu nacionalnih interesa, a u Federaciji Dom naroda sa dva ili tri kluba zastupnika, Hrvati bi mogli zatražiti otvaranje procesa hrvatsko-bošnjačkog razdruživanja unutar Federacije

Razgovori bosanskohercegovačkih, srpskih, hrvatskih i bošnjačkih političara, prvi put vođeni za istim stolom u odmaralištu Mrakovica na vrhu planine Kozare, pokazali su da će se do zajedničkih rješenja o budućnosti Bosne i Hercegovine doći vrlo teško i mučno. Kada se sutra, u petak, u Sarajevu otvori na Kozari dogovorena druga runda pregovora, javnost će saznati vijest koju ekskluzivno donosi Slobodna Dalmacija. Međunarodna zajednica je definitivno odustala od plana da visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch nametne provođenje Odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda u BiH.

To praktično znači da je Upravno vijeće za provedbu mira, pod izravnim utjecajem Francuske, Rusije i Velike Britanije, zaključilo kako neće narediti Petritschu da Srbima nametne uvođenje Doma naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao rješenje koje će osigurati provedbu Odluke Ustavnog suda. Međunarodna zajednica tako je praktično digla ruke od brige za budućnost Bosne i Hercegovine i osiguranje ravnopravnog položaja sva tri konstitutivna naroda u BiH, gurajući vrući krumpir u ruke domaćim političarima. Takvim će se raspletom, koji najavljuje neravnopravna rješenja, u najtežem položaju naći najmalobrojniji, hrvatski narod u BiH, za čiju je sudbinu službeni Zagreb pokazao potpunu nezainteresiranost. Više od dvije trećine članova Hrvatskog sabora u anketi HTV-a nije znalo tko je hrvatski član Predsjedništva BiH.

Zlatko Lagumdžija, Dragan Kalinić, Niko Lozančić, Sulejman Tihić, Milorad Dodik, Krešo Zubak, Safet Halilović i domaćin susreta na Kozari premijer RS Mladen Ivanić zasigurno su već slutili takav stav međunarodne zajednice, koja je, odustajući od pritiska, praktično podržala političare Republike Srpske, koji će bez ikakavih posljedica ustrajati u odbijanju rješenja koje osigurava punu građansku i nacionalnu ravnopravnost pripadnicima sva tri naroda. Hrvatski i bošnjački političari su na Kozaru stigli s namjerom da pokušaju privoljeti Srbe da u ustavnim amandmanima prihvate simetrična rješenja u oba entiteta, prije svega uvođenje Doma naroda u Narodnu skupštinu Republike Srpske, sličnog već postojećem Domu naroda u parlamentu Federacije BiH. Poznato je da se sve stranke u Republici Srpskoj, od Kalinićeva SDS-a do Dodikovih Nezavisnih socijaldemokrata protive uvođenju Doma naroda, svjesni da konstitutivnost i suverenost Hrvata i Bošnjaka na području RS, a Srba na području Federacije, ruši svrhu i smisao entitetske podijeljenosti BiH. Srbi su svjesni da bi primjena Odluke Ustavnoga suda kojom bi se uveo Dom naroda u Narodnoj skupštini značila povratak svih izbjeglih i prognanih Hrvata i Bošnjaka, a to bi zapravo bio početak kraja Republike Srpske.

U takvom nepokolebljivom stavu, svjesni nemoralne podrške nekih zapadnih država i Rusije, srpski su političari ustrajali i na Kozari, pristajući na razgovor o tome što bi Hrvatima i Bošnjacima umjesto Doma naroda mogao biti prihvatljiv surogat. Srpski političari su bili spremni prihvatiti postojanje ustavnih komisija ili povjerenstava, koje bi sukladno prijedlogu Wolfganga Petritscha o uvođenju Komisije za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, bili bez pravih ovlasti i sadržaja kada je u pitanju zaštita ravnopravne pozicije druga dva naroda na području Republike Srpske.

Međutim, srpskim je političarima tijekom razgovora na Kozari situaciju olakšao predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, predstavljajući novi prijedlog SDA. Tihić je na Kozari kao kompromisno rješenje predložio uvođenja Vijeća naroda u Narodnu skupštinu i u Federalni parlament, čiji bi sadržaji i ovlasti bili predmetom dogovora, što se do neke mjere učinilo prihvatljivim i Krešimiru Zubaku.

Za razliku od Zubaka i NHI-ja, Niko Lozančić u ime HDZ-a BiH nije bio spreman olako podržati prijedlog SDA. Sporedna je stvar hoće li se tijelo koje osigurava nacionalnu ravnopravnost zvati dom ili vijeće naroda ili povjerenstvo ili komisija. Jedino je važno što se misli ili krije pod pojmom zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Ako se pod time misli samo na zaštitu jezika, kulture i tradicije, kako je to na Vijeću bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu izložio čelnik Srpskog narodnog vijeća Mirko Pejanović, uspostava takvog Doma naroda dovela bi hrvatski narod u Federaciji BiH, u odnosu na Bošnjake, u potpuno neravnopravnu poziciju. O poziciji Hrvata u Republici Srpskoj u takvim uvjetima ne treba ni dvojiti.

Rješenja s reduciranjem pojma zaštite vitalnih nacionalnih interesa dovela bi do promjene procedure u izboru izvršne vlasti, a to bi mogla biti nova tempirana bomba u tijelu Bosne i Hercegovine. Toliko klubovi izaslanika domova naroda ne bi više predlagali čelne ljude entiteta, primjerice predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH, a takva zajednička lista se ne bi potom većinom glasova zastupnika (građanskom većinom) usvajala u zastupničkom domu.

Postizborni proces odvijao bi se prema nekim drugim, za ravnopravnu poziciju Hrvata, Bošnjaka i Srba, pogubnim kriterijima. Kako po sadašnjim odredbama svi građani mogu birati članove predsjedništva BiH, to je logično da će četiri puta brojnije bošnjačko biračko tijelo presudno utjecati na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Očito, svih tih posljedica bilo je više ili manje svjesno svih osam političara s Kozare. Stoga će uslijediti sarajevski razgovori, a potom i treći krug, kojemu mjesto održavanja još nije određeno.

Na izgled paradoksalno, dominacija Bošnjaka ne bi smjela odgovarati ni Bošnjacima. Bošnjaci su svjesni da se sa takvom situacijom Hrvati neće pomiriti, te da će zatražiti otvaranje procesa hrvatsko-bošnjačkog razdruživanja unutar Federacije. Drugim riječima, u toj situaciji neizbježni su hrvatski zahtjevi za uspostavu trećeg, hrvatskog entiteta. To automatski otvara ustavno-političku krizu u Federaciji, Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji. Ako Republika Srpska ostane entitetski čista, ako se u njoj ne osigura drugim narodima konstitutivnost i ravnopravnost, to će hrvatskom zahtjevu za treći entitet dati dodatni legitimitet. Mladen Ivanić, premijer RS, prije nekoliko dana u Mostaru je otvoreno kazao: "Srbi nisu protiv trećeg entiteta ako nije na štetu Republike Srpske!"

Oko opstanka Republike Srpske okupile su se sve srpske stranke u BiH. Na toj liniji podrške Srbima u BiH jedinstvene su i sve političke snage u Srbiji, od predsjednika Koštunice do Vojislava Šešelja. Na toj liniji je i Srpska pravoslavna crkva, pa čak i do sada nepoznata nacionalističko-teroristička organizacija "Gavrilo Princip" koja je likvidacijom zaprijetila svima koji izdaju srpske interese u BiH. I pri tome se nitko od srpskih političara ne plaši međunarodnih sankcija. Hrvatski političari i hrvatski narod u BiH prepušteni su samima sebi. Možda će sutrašnji razgovori u Sarajevu otvoriti neku novu stranicu.