ZAGREB, 31. siječnja - Vlada Srbije rezimirala je prvu godinu vlasti tijekom koje se suočila s naslijeđenim unutarnjim dugovima od 28 milijardi maraka, prosječnom plaćom od 83 DEM odnosno mirovinom od 70 DEM. U Srbiji danas ima oko 700.000 nezaposlenih i približno isto toliko radnika na prinudnim odmorima. Donedavno je oko 65 posto obitelji imalo prihod statistički nedovoljan za preživljavanje.

Ipak, unatoč ovako poraznim ekonomskim pokazateljima, prigodom obilježavanja obljetnice svi su mediji u Srbiji u prvi plan istakli državne odnose s Haaškim sudom za ratne zločine. »Učinit ćemo sve da uđemo u europske integracije pa tako ni suradnja s Haagom neće biti preprekom«, izjavio je srbijanski premijer Zoran Đinđić i precizno razjasnio: »Nakon više od godinu dana ulaganja i žrtvovanja nećemo dopustiti da sudbina jednog ili dvojice dužnosnika bude sudbonosna za cijeli narod«.

Đinđićeva teza da prioritet ima država, a građani neće biti taoci pojedinačnih interesa u datim okolnostima u Srbiji možda ima opravdanje, no poznato je da je vlada Zorana Đinđića dosad imala tri velike krize i sve su bile na relaciji pojedinačnih interesa i državne sigurnosti. Jedna je bila krajem lipnja prošle godine, kad je Haaškome sudu izručen bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević; druga u kolovozu kad su se, zbog ubojstva pripadnika tajne policije Momira Gavrilovića i izlaskom DSS-a federalnog predsjednika Vojislava Koštunice iz izvršne vlasti, pogoršali odnosi u vladajućoj koaliciji (sastavljenoj od čak 17 članica), a treći krizni trenutak bio je u studenome nakon pobune pripadnika MUP-ovih specijalaca Crvenih beretki. Političko-sigurnosna i ratna pozadina u Beogradu uhićenog bivšeg dužnosnika BiH Alije Delimustafića izaziva opet slične probleme.

Gorući problem u Srbiji i dalje su kriminal i korupcija, pa je vlast formirala antikorupcijske timovi koji po zemlji (zasad bezuspješno) skupljaju pritužbe građana. Od biznisa preko korupcije do kriminala i dalje je mali korak. Vladini kritičari među neispunjena obećanja Miloševićevih nasljednika ubrajaju inflaciju od 40 posto i zamjeraju što nisu doneseni zakoni o stranim ulaganjima, javnim nabavama, proračunu, igrama na sreću i duhanu, kao ni zakoni o reformi zakonodavstva, sveučilištu i informiranju. No, vlada je ostvarila rast plaća (na oko 110 DEM) i provela poreznu reformu, usvojila zakon o privatizaciji i privatizirala tri najveće tvornice cementa i nekako spasila reformski obraz.

Ekonomski opstanak Srbije nezaimisliv je bez strane pomoći. U svibnju je Europska unija dala Jugoslaviji pomoć od 150 milijuna eura, a MMF zajam 65 milijuna dolara za obnavljanje energetske mreže i rješavanje socijalnih i problema u zdravstvu. Međunarodna donatorska konferencija u lipnju 2001. rezultirala je bespovratnom pomoći od 1,2 milijarde dolara. Financijski uspjeh nove vlasti zaokružen je otpisom 66 posto jugoslavenskog duga u pregovorima s Pariškim klubom, dok su oni s Londonskim klubom odgođeni. Međutim, kapitalizaciji Miloševićeva izručenja nazire se kraj i srbijansku vlast, pod uvjetom da ne doživi politički slom unutar sebe, čeka još mnogo problema.