Iako je Dražen Budiša nakon neupitne izborne pobjede na saboru HSLS-a u subotu poručio da u stranci nikome neće biti tijesno, jasno je da se to ne odnosi na dr. Gorana Granića, koji je i prije glasovanja poručio budućem predsjedniku stranke: »Ne mogu vam povjeriti svoju budućnost i profesionalnu karijeru«. Hoće li Granićev odlazak iz stranke ili iz Vlade biti i jedina posljedica mučnog šestomjesečnog unutarstranačkog »rata«, »rata« koji je završio onako kako je većina i procjenjivala - neupitnom Budišinom pobjedom?

Vjerojatno neće. Mučni i vjerojatno dugi koalicijski pregovori tek počinju, a njihov se ishod ne može ni na koji način predvidjeti. Iako izborni pobjednik HSLS-a tvrdi da se nikad nije pokajao zato što je HSLS uveo u vladajuću koaliciju i naglašava da će u njoj i ostati, pitanje je hoće li uspjeti u nakani da se promijeni način političkog odlučivanja, kao glavni uvjet opstanka u njoj. Prvi test stići će vrlo brzo, ravno iz Haaga.

Pomirljiv ton i izražena vjera da se može dalje zajedno sasvim sigurno nije tek protokolarna gesta. Premijeru je vjerojatno trebalo dosta snage da stisne zube i prijeđe preko Budišinih optužbi da je upravo on nastojao »diferencijacijom« izazvati raskol u HSLS-u.

Ako je ta nakana i postojala, nije uspješno privedena kraju, jer je upravo izborna konvencija HSLS-a pokazala koliko je ta stranka još žilava i s kakvim dobrim kadrovskim potencijalom raspolaže. S tom »popudbinom«, Budiša ulazi u razgovore. Međutim, koliko je god 70-postotna izaslanička podrška ojačala Budišu, toliko ga i oslabljuje! To je svojevrstan paradoks. Naime, Budišini vjerni sljedbenici i pobornici bez uvijanja su mu, tijekom izborne kampanje, poručili da mu posljednji put daju carte blanche. Ne zadovolji li njihove uvjete - a ti bi uvjeti mogli biti prilično oštri i radikalni, pa čak možda i po cijenu raspada koalicije - kako su ga i doveli, tako ga mogu lišiti svoje podrške.