Nikad sa Slavenom Leticom nije dosadno. Odličan je orator, siječe riječima kao sabljom, što neistomišljenicima efikasno pojačava adrenalin, ni u što ne sumnja, te ne boluje od skromnosti. Gledati ga u društvu s Romanom Bolkovićem dodatni je užitak. Zašto? Jer se u svemu, baš u svemu, slažu. Bili su u talk showu »2 u 9« jedinstveniji od Ivice Račana i Dražena Budiše pri kraju trećesječanjske noći, što je jedan od preduvjeta za, recimo, suradnju na sljedećim predsjedničkim izborima. Uz pretpostavku da se dogovore koji će od njih dvojice biti predsjednik. Drugome, valjda Bolkoviću, pripalo bi najprije mjesto šefa izbornoga stožera a potom mjesto savjetnika, u čemu prvi već ima iskustva. Uostalom, riječima su lamatali poput besprijekorno uigranih double igrača.

A što se Bolković razgalio nakon Letičine tvrdnje - vezane uz još jedan praskovit povratak Dražena Budiše na hrvatsku političku scenu - da je domoljublje (bilo) demonizirano! Ispada, a Bolković i Letica znaju, da su Budišu s čelne pozicije u HSLS-u istjerali neimenovani nedomoljubi. To što u vrijeme Budiše veliki liberalni stabilizatori nisu u Zagrebu prešli izborni prag, nije bilo ni najmanji povod Budišina odlaska, je l" da? I ti su rezultati izraz domoljublja. Koliko god sam se naprezao, nisam uspio čuti koji su to izdajice demonizirali domoljublje, kao što bih već jednom volio čuti Bolkovićevu definiciju domoljublja. Odnosno, po čemu on jest a ja, možda, nisam domoljub. Jesu li možda domoljubi oni koji se tako predstavljaju, oni koji se u prsa busaju tarzanovski glasno i strasno? Tko to i po kojim mjerilima dijeli rodoljube od nerodoljuba?

Latina još nisu skinuli s ekrana, pa smo imali prilike vidjeti još jednu angažiranu, potresnu i dobru Latinicu, uprkos tomu što u njoj nije bilo skandala. A skandala nije bilo zato što u emisiji nisu gostovali ni mimozni političari, niti još mimozniji suci. Tema je bila mučna ali itekako poučna: imati sidu.

Ozana Bašić je na svjež i dinamičan način iz svog nepovjesničarskog i neznanstvenog rakursa predstavila 50-minutnim moderno rađenim dokumentarcem Savku Dabčević Kučar. Ništa novog o »ruži hrvatskoj« kao političarki nije rečeno, ali su zato bila zanimljiva svjedočanstva o Savkinom privatnom životu.