IZVESTIJA: SPORNI INTERVJU SA SLOBODANOM MILOŠEVIĆEM

Moje tjelesno i duševno stanje je neodređeno stanje između mrtvila i plašljive nade, što uglavnom nije dovoljno da se sačuva prisebnost. Ipak, vodim dnevnik, kako bi se moji potomci upoznali s djelićem povijesti, potaknut sviješću pravog Srbina

Novinar agencije Itar-Tass Oleg Josipov dobio je od najpoznatijeg haškog zatočenika Slobodana Miloševića ekskluzivan odgovor na niz pitanja, preko službe za tisak vode umjerenih kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove u Prištini. Pitanja su Miloševiću poslana u pismenom obliku:

- Ne priznajem pravnu snagu tog suda jer je riječ o sudu koji je stvoren u propagandne i političke svrhe. Moje je uhićenje trebalo međunarodnoj zajednici da bi prerušene politikante pretvorila u međunarodne suce. Moje je uhićenje i izručenje sudu bilo potrebno radi političke igre novih 'imperatora'. Uhićen sam radi samoreklame Međunarodnog suda kako bi se ovaj istaknuo u očima svjetske javnosti. Zato neću komentirati optužbe suda koji zapravo i nije sud, već politička govornica čija je pravna i sudbena vrijednost jednaka ništici.

- Želim reći istinu. To mi se ne dopušta. Čim pokušam reći nešto što nije na političkom pravcu suda i što ne odgovara njegovim ciljevima, oduzima mi se riječ. Zato sam odlučio pronaći drugi način da kažem istinu bez ograničenja i za to sam izabrao tisak.

- To je cinična osoba kojoj je sve ljudsko strano. Zato je držim pijunom u sustavu optužaba protiv mene.

- Uvjeti u samici su nehumani zbog izoliranosti od vanjskog svijeta. Ne mogu stupiti u vezu s vanjskim svijetom ni preko odvjetnika. Čak ni ovaj intervju ne bi bio moguć bez postupaka koje su primjenjivali agenti 007. Ne bi mogao razgovarati s tiskom da nema najsuvremenijih tehničkih sredstava. Tako smo za ovaj intervju rabili sićušne mikročipove kakve rabe neke tajne službe na Zapadu. Svijet se u ovoj tamnici zaustavio jer je ovo najstroža samica i u njoj osjećaš kako se približava kraj. Moje tjelesno i duševno stanje je neodređeno stanje između mrtvila i plašljive nade, što uglavnom nije dovoljno da se sačuva prisebnost. Ipak, vodim dnevnik, kako bi se moji potomci upoznali s djelićem povijesti, potaknut sviješću pravog Srbina.

- Moskva mi je okrenula leđa i danas provodi politiku koja je u opreci s politikom do 1999. Moskva je prvi put prekinula vezu sa mnom u vrijeme bombardiranja Beograda 1999., prvi put vodeći protumiloševićevsku politiku, a zatim me konačno izdala u mjesecima nakon toga.

- Želim reći da su me izdali. Bogu povjeravam svoju istinu, a ne nezakonitom političkom sudu. Bog mi je već rekao da je ovo razdoblje povijesti dio nužnog ljudskog procesa. Moja će se žrtva prepoznati nakon mnogo godina. Tomu se nadam i u to vjerujem.