Vjesnik: 05. 02. 2002.
HSS traži jači položaj u Banskim dvorima
HSS, barem zasad, pod redefiniranjem odnosa ne podrazumijeva velike kadrovske promjene ni unutar Vlade, a pogotovo ne izvan nje, nego računa na to da se ubuduće ni jedna važna odluka u Banskim dvorima neće donijeti bez suglasnosti te stranke
ZAGREB, 4. veljače - Na predstojećim pregovorima o redefiniranju odnosa u vladajućoj koaliciji Hrvatska seljačka stranka, kako je to i rečeno na posljednjoj izvještajnoj skupštini, prije svega traži jačanje svoje pozicije u izvršnoj vlasti. Prema Tomčićevim riječima, HSS traži da bude uključen u sustav pripreme i donošenja ključnih Vladinih odluka, a način na koji će se to provesti ostavljen je otvorenim.
Na spomenutoj je skupštini Tomčić rekao da HSS u vezi s tim ima svoj prijedlog ali će ga, radi »političke korektnosti«, najprije iznijeti svojim koalicijskim partnerima.
No, svojom izjavom (koja je imala i prizvuk upozorenja) da je petorka prije svega »koalicija stranaka, a ne pojedinaca u Vladi«, Tomčić je, ako ne u potpunosti otkrio, onda barem jasno naznačio političku platformu s kojom će krenuti u pregovore.
Sudeći prema toj izjavi, to je jačanje uloge, kako ih je jednom nazvao, »temeljnih stranaka koalicije«, među kojima je uz SDP i HSLS također i HSS. Dakle, što se sadržaja tiče, Tomčić nije odveć daleko od Budišinih zahtjeva da se pri pripremi Vladinih odluka trima strankama omogući pravo veta.
Međutim, po formi, Tomčić je kudikamo pomirljiviji od Budiše već i po tome što će svoj prijedlog redefiniranja odnosa najprije predstaviti koalicijskim partnerima.
Takav taktički potez vjerojatno nije slučajan. Tomčić, naime, zna da je HSS pri konstituiranju sadašnje koalicije u raspodjeli funkcija prilično dobro prošao. Tako je i on sam p
ostao predsjednikom Sabora iako je ta pozicija prirodno trebala pripasti drugoj po snazi stranci u parlamentu, HSLS-u.Sada mu, logično, ne bi odgovarali nikakvi pregovori o redefiniranju odnosa u koaliciji koji bi uključivali i preispitivanje njegove sad
ašnje pozicije.Iako ničim nije potvrđeno da se u krugovima oko Banskih dvora razmišljalo o varijanti »Tomčić na mjesto zamjenika premijera, a Budiša na poziciju predsjednika Sabora«, ne treba dvojiti da bi predsjednik HSS-a, da su do njega doprle takve glasine, bio ogorčen.
Međutim, u ime redefiniranja odnosa Tomčić neće bez velike borbe odustati ni od svojih ministara u Vladi. Novinarima nije promaklo da ih je u svom referatu na izvještajnoj skupštini, prema nekim mišljenjima, čak i odveć hvalio.
Tako je u javnosti najnapadanijeg ministra Strugara branio i tvrdnjom da on osobno nije kriv što su izdvajanja za školstvo tako mala (kriva je cijela koalicija), ustvrdivši usput da se Strugara »razapinje« uglavnom na »trivijalnostima«.
Time su, barem zasad, otklonjena i nagađanja da bi Tomčić u zamjenu za nekog HSS-ovca koji bi postao član tzv. užeg kabineta Vlade - što je također bio jedan od njegovih prijedloga - možda žrtvovao nekog od svojih sadašnjih ministara. Beskompromisnom obranom Strugara, u kojeg se obično u vezi s tim upiralo prstom, Tomčić je, barem kad je HSS u pitanju, postavio i okvire u kojima će se pregovarati o redefiniranju odnosa u vladajućoj koaliciji.
Ti okviri zapravo znače da HSS, barem zasad, pod redefiniranjem odnosa ne podrazumijeva velike kadrovske promjene ni unutar Vlade, a pogotovo ne izvan nje, nego računa na to da se ubuduće ni jedna važna odluka u Banskim dvorima neće donijeti bez suglasnosti HSS-a.
Način na koji će se to tehnički provesti Tomčiću, čini se, nije previše važan. U početku su, kako se sjećamo, bile koordinacije šestorke, a kasnije petorke, sad postoji Budišin model veta, a ne treba posve odbaciti ni mogućnost da »tri temeljne stranke koalicije« dogovaraju neke ključne poteze koje namjeravaju poduzeti.
To se može provesti i kroz ideju o tzv. užem kabinetu Vlade u kojem bi, uz SDP-ovce, bio i predstavnik sad Budišinog HSLS-a te HSS-a. Dakako, u toj bi varijanti svi, pa i HSS, trebali nešto i žrtvovati.
Dakle, opcija koje se mogu pretresati u pregovorima ne nedostaje. Pitanje je, međutim, kolika je i kakva motiviranost pojedinih koalicijskih partnera za kompromisom i uopće ostankom u sadašnjoj koaliciji, kad je narušeno međusobno povjerenje.
Naime, većina je stranaka koalicije uvjerena da joj oni snažniji partneri ili rade o glavi ili pak za sebe prisvajaju dobre poteze kojih i nema odveć, dok oni loši idu njima »na dušu«.
Posljedica toga jest da je i Tomčić, kao i većina drugih stranačkih lidera (zanimljivo, osim Budiše) javnosti već poručila da se oni i njihove stranke, ako ne dođe do dogovora, ne boje ni prijevremenih izbora. Iako se takvim izjavama, među ostalim, hrabre stranački članovi i simpatizeri, te poručuje drugim strankama da u predstojećim pregovorima od njih ne treba očekivati velike ustupke, time se ipak stvara ozračje privremenosti sadašnje koalicije, čiji mnogi članovi kao da jedva čekaju izbore kako bi nakon njih, kako se nadaju, dospjeli na poziciju nekih svojih sadašnjih koalicijskih partnera.
Marko Barišić