Vjesnik: 05. 02. 2002.

I u novoj vladi igrali bi uglavnom isti igrači

Osnovni problem petorke je to što čelnici vladajućih stranaka imaju drastično različite formalne ovlasti i odgovornost za odluke koalicijske vlasti / Recept s neformalnim sastancima čelnika petorke pokazao se teško probavljivim i treba ga promijeniti

ZAGREB, 4. veljače - Prilično je smiješno danas čitati komentare subotnjeg Sabora HSLS-a u kojima se naglašava da je skup prošao mirno i civilizirano. Sudeći prema takvim komentarima od socijal-liberala se, valjda, očekivalo da se počupaju, porazbacaju stolce i gađaju jajima. Bez obzira na bogato iskustvo dramatičnih sudara u HSLS-u, ovaj se put ipak unaprijed znalo da će Dražen Budiša pobijediti i da će u Veliko vijeće ući uglavnom njegovi pristalice.

Doduše, ne može se reći da drama nije pratila izbore za novo čelništvo HSLS-a. No, ona nije nikla na Zrinjevcu, gdje je sjedište stranke. Ona je izrasla na Markovu trgu, na polju državne vlasti. I upravo će tamo koalicijske svađe eskalirati do pucanja spona ili će se ugasiti u kompromisnom dogovoru. U tome će, naravno, Budiša igrati veliku ulogu, ali to nipošto nije monodrama.

U posljednja dva dana čelnici koalicijskih stranaka uglavnom tvrde da prijevremenih izbora neće biti. Tvrdi to i predsjednik Stjepan Mesić, koji se nije uspio othrvati svojoj sklonosti efektnim pojednostavljivanjima, pa je građanima poručio da se ne trebaju bojati prijevremenih izbora jer to neće dopustiti saborski zastupnici zbog straha za svoje dobro plaćene fotelje.

Priča ipak nije tako jednostavna jer s funkcioniranjem koalicijske vlasti nitko nije zadovoljan. Koalicijski partneri Račana uglavnom optužuju da je previše odluka donosio sam i da je iskoristio državni aparat kako bi svojoj stranci priskrbio najviše poena. U SDP-u, pak, rado kukaju da su na njihova pleća pale najteže bitke, na primjer one sa stečajevima i sindikatima, dok drugi glume oporbu čim namirišu mogućnost negativnog odjeka neke Vladine odluke.

No, bez obzira na vrstu i izvor prigovora funkcioniranju koalicijske vlasti, osnovni je problem petorke činjenica da čelnici vladajućih stranaka imaju drastično različite formalne ovlasti, pa i formalnu odgovornost u sklopu sustava odlučivanja.

Od petero čelnika stranaka u Vladi je samo Ivica Račan, a istaknutu ulogu u formalnom sustavu odlučivanja ima još samo Zlatko Tomčić kao predsjednik Sabora. Dražen Budiša, Vesna Pusić i Zlatko Kramarić su »samo« saborski zastupnici. Taj se recept pokazao teško probavljivim i treba ga žurno promijeniti.

Sastanci petorke, na kojima su državnu politiku pretresali čelnici stranaka, pokazali su se lošima na najmanje dvije razine. Osnovni prigovor tom neformalnom tijelu je činjenica da Hrvatska ima ustavno zacrtane poluge vlasti i točno se znaju granice rada i ovlasti Vlade, Sabora, Predsjednika Republike, sudova ili Hrvatske narodne banke. Sastanci petorke su potpuno izvan tog sustava i nema ni jednog jedinog razloga da se bilo koji zaključak s tog sastanka ne promijeni kad stigne do onih koji su izabrani i plaćeni da odlučuju.

Druga velika mana kontrolno-upravljačke uloge sastanaka petorke je to što neodoljivo podsjećaju na VONS, koji je za vladavine Franje Tuđmana bio važniji i od Vlade i od Sabora. A takvo što Hrvatskoj više doista ne treba. Može li se problem riješiti ulaskom svih predsjednika stranaka u Vladu? Od čelnika vladajućih stranaka danas je teže nego jučer očekivati da će biti formalno podčinjeni Račanu. Ponajprije to vrijedi za Tomčića, koji vrlo vješto koristi poziciju predsjednika Sabora i doista je teško očekivati da bi pristao na ulogu »drugoga« ako može biti »prvi«. Pogotovo ako bi to značilo, kao što se u kuloarima može povremeno čuti, da mjesto predsjednika Sabora prepusti Budiši, a on se zadovolji Ministarstvom vanjskih poslova ili nekom sličnom istaknutom pozicijom u Vladi.

Od velikih koalicijskih igrača - čije stranke imaju 84 od ukupno 151 saborskog glasa - preostaje, dakle, samo Dražen Budiša. A kad se »veliki« dogovore strasti će smiriti i čelnici manjih stranaka, ili će im se grubo pokazati koja je njihova stvarna politička težina.

Budiša je već pokazao interes za ulaz u Vladu, zapravo za neku od važnijih uloga u odlučivanju o sudbini Hrvatske. A bilo koja važna uloga mora imati i formalni okvir.

Prema informacijama iz kruga bliskog premijeru Račanu, Budišin ulazak u Vladu ima nekoliko varijanti i još je doista prerano kladiti se na bilo koju od njih. Budući da se najviše spekulira s mogućnošću da Budiša postane vicepremijer umjesto Gorana Granića, ipak valja napomenuti kako iz Račanova kruga stižu informacije da će u tom slučaju doći do preraspodjele dužnosti vicepremijera na više osoba.

U hrvatskim kadrovskim križaljkama dosad je bilo doista sve moguće, pa i najapsurdnija kupovanja »mira u kući«. Tu mogućnost ni sad ne treba odbaciti jer je dobar dio koalicijskih čelnika svjestan da je Vlada petorke »kasnila s paljenjem« dobrih godinu dana pa se tek počelo izlaziti u javnost s projektima koji, prema ispitivanjima javnog mnijenja, donose popularnost među biračima.

Mogućnost dogovora, dakle, manji je problem od stvarne kvalitete i trajnosti rješenja koja će se dogovarati sljedećih nekoliko tjedana. To je posebno važno ako se zna da bi i prijevremeni izbori najvjerojatnije tražili formiranje koalicijske vlasti (bez obzira bi li ona bila okupljena oko HDZ-a ili SDP-a), u kojoj bi opet u igru ušao dobar dio danas važnih igrača.

Sanja Kapetanić