To je ili neznanje ili čisto podmetanje. Povlačenje pretplatnika za nos. Fižulićevo otkazivanje puta u SAD vijest je dana i zato je njome trebalo otvoriti Dnevnik, kao što je to učinio CCN u svojim Vijestima dana. A što rade HTV-ovci? Krizu Vlade, koju je priznao i premijer Račan, podređuju izvješćima (tri komada) iz susjedne nam zemlje, kao da pretplatu HRT-u plaćaju Bosanci i Hercegovci. Nakon toga priopćavaju HTV-ovi genijalni urednici Danko Družijanić i Katja Kušec što se događa s CIA-om, kako je izraelski premijer Sharon ispraćen na put u SAD (kao da putuje zajedno s hrvatskom gospodarskom delegacijom), nariču nad sudbinom irske banke, izvještavaju nas o rudarskoj nesreći u Poljskoj, pa slijede izvješća iz Vraždina i Trsta. Tek u 15. minuti na red dolazi događaj koji bi mogao najozbiljnije uzdrmati i Vladu i koaliciju. HTV je, dakako, šturiji, površniji i neinformiraniji od CCN-a, što je doista velika, velika blamaža. Jer, da svaki novinar Informativnog programa donese po jednu riječ o slučaju Fižulić, prilog bi trebao trajati barem pola sata.

Izvan je svake logike, novinarske zakonitosti i pameti da se izvještaj o službenom posjetu Turskoj saborske delegacije s predsjednikom Tomčićem na čelu strpa u 12 minutu. Naravno, iza BiH, Irske i Poljske. Demonstracija je to provincijalnog mentaliteta koji vlada na Prisavlju.

Eto, sada možemo odahnuti. Zašto? Zato što je Vijeće HRT-a jednoglasno imenovalo Jasnu Ulagu Valić za glavnu urednicu Televizije a Duška Radića za glavnog urednika Radija. Galiću jest upaljeno zeleno svjetlo, ali nije dobio prolaznu ocjenu svih vijećnika. Uzoriti don Ivan Grubišić, čuli smo u Dnevniku, ne spori Galićevu novinarsku kvalitetu ali sumnja, logično, u menadžerske sposobnosti novog-starog ravnatelja. Čulo se na Vijeću i pitanje o tomu tko nadgleda izbor gostiju u HTV-ovim emisijama? Marija Nemčić je to shvatila kao prijedlog za osnivanje jednog posebnog vijeća koje bi dopuštalo ili zabranjivalo pristup kamerama. A taj film, po M. Nemčić, Vijeće neće gledati. O tome Vijeće ne bi trebalo ni raspravljati kad bi urednici radili svoj posao. Koji urednici? Od glavnog, do urednika programa. Svi se oni boje bilo kojem novinaru-zvijezdi išta spočitnuti, jer bi prigovorima mogli, zamislite, priskrbiti etiketu cenzora. A kako onda urednik može uopće uređivati program, ako ni na što ne može utjecati? Po kojem to kriteriju ili principu Madrac može u godinu dana nekoliko puta gostovati u raznim talk showovima?! Ma kakav princip! Anarhija je to, nekompetentnost, netalentiranost i neznanje, koje urednici vješto skrivaju iza kvazidemokratičnosti.