Ako vas je kojim slučajem zaustavio prometni policajac, a kod sebe nemate vozačku dozvolu, zbog ugrožavanja sigunrosti u prometu po zakonu morate platiti kaznu. Uzalud ćete ga uvjeravati da imate vozačku dozvolu i da on to u centralnoj bazi podataka može provjeriti za 10 sekundi. Ako ste pak malo tvrđi inatlija, jer ste uvjereni da sigurnost prometa ničim niste ugrozili te kaznu ne želite platiti, završit ćete u zatvoru i imati vremena razmišljati o tome kako su neki zločinci, perfidni pljačkaši banaka i druge društvene imovine, ratni profiteri, teroristi-dinamitaši, organizirani kriminalci i ubojice, kao i razni prevaranti - kamatari, na slobodi i kako kao ugledni građani uživaju u rezultatima svoga rada! Zacijelo ćete razmišljati i o tome kako su vladavina prava i pravde u svim sferama Ijudskog življenja, tj. sigurnost građana da su pred Ustavom i zakonima svi jednaki, temelj bez kojeg je nezamislivo graditi istinsko demokratsko društvo.

Demokracija bez takvog temelja čardak je ni na nebu, ni na zemlji. I ne samo to, o sposobnosti pravosudnog sustava u najvećoj mjeri ovisi i materijalni razvoj - samo nekorumpirano i efikasno pravosuđe jamči veća investicijska ulaganja i više novih radnih mjesta. Prema tome, u kojoj je mjeri pravna, a u kojoj mjeri “kaubojska država”, za Hrvatsku sudbonosrio je pitanje!? Po sadržaju TV emisije Latinica - Pravda u Hrvata od 29. siječnja 2002.. i najava procesuiranja nekih sudionika u toj emisiji (NL od 31. siječnja 2002), što je i neposredan povod ovom javljanju, odgovor na to pitanje doista je poražavajući. Snimljeni prilozi viđeni u emisiji i neke izjave sudionika u raspravi te najava Zagrebačkog državnog odvjetnika g. K. Canjuge da će procesuirati one koji na neprocesuiranje ukazuju, to najbolje potvrđuju. Što bi, na primjei, trebala značiti izjava g. A. Nobila kako u pojedinim sudskim spisima ne postoje činjenice za presudu o krivnji, osim da se je netko pobrinuo kako se takve činjenice u spisu i ne smiju naći?!

Kako prihvatiti tvrdnju odvjetnika g. Č. Prodanovića da je Hrvatska neuredena država, a da se nema u vidu činjenica kako cjelokupni pravosudni sustav funkcionira kao nekakva institucija u osnivanju u kojoj se međusobna uvažavanja, od općinskih, pa sve do Ustavnog suda RH na nezavidnoj razini i u kojoj u im tobožnje struke glavnu političku riječ ima Udruga hrvatskih sudaca - zahvaljujući, naravno, u medijima nerazmjernom eksploatiranju njezinog grlatog predsjednika. Što treba značiti izjava g. V. Gredelja u kojoj, nakon što je priznao stanje u pravosuđu onakvim kako je prikazano u prilozima emisije tvrdi da je uzrok takvoj situaciji nadovoljno izdvajanje proračunskih sredstava za osposobljavanje sudaca! Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i predsjednik Županijskog suda u Bjelovaru tom je tvrdnjom, vjerojatno nehotice, priznao krivicu sudaca, a ujedno ih proglasio i nesposobnim neznalicama.

Dokaza za to ima i previše, pa nema smisla nabrajati ih. Suci i drugi kadrovi u pravosuđu koji su imenovani po stranačkoj - HDZ podobnosti morali su, s časnim izuzecima, po sistemu usluga za uslugu, svim mogućim pravnim smicalicama onemogućiti procesuiranje onih optužbi koje bi na bilo koji način kompromitirale istaknute stranačke kadrove ili stranačku politiku. Ako pak to iz bilo kojih razloga nije bilo moguće, onda su nestajali dokazi ili su pisane takve optužnice koje omogućavaju oslobađdajuću presudu. Uostalom, i sam g. I. Pašalić najbolji je primjer, od takvog pravosuđa zaštićene osobe - za svašta optuživan, ni za što procesuiran. A kada se je to i moglo učiniti, onda su ukradeni dokazi. Dakako, uz pomoć stranački podobnih MUP-ovaca, kradljivci ni do danas nisu uhvaćeni. Dakle, stranački podobni kadrovi u pravosuđu i nakon proglašenja politike novog smjera, ponašaju se isto! Zato g. Sanader (siguran tek nakon dvije godine) i može kričati: “Gdje su ti HDZ-ovi lopovi”!

Prema tome, g. Latin, mi svaki čas državnog odvjetnika možemo promijeniti i za to tražiti podršku javnosti, ali time ukupno stanje u pravosuđu nećemo bitno poboljšati. Po meni, podršku javnosti morali bi tražiti pitanjem: jesu li suci i državni odvjetnici koji su imenovani po stranačkoj podobnosti odgovorni za stanje u pravosuđu i moraju li zbog toga dati ostavke? Ili, ako su u procesuiranju zločina i kriminala činili bitne pogreške, trebaju li na zakonit način biti smijenjeni? To isto pitanje odnosi se i na pojedince koji su u MUP-u i obavještajnoj zajednici iz svog djelokruga odgovorni za kvalitetu pojedinih istražnih postupaka. Samo na taj način postavljeno pitanje odgovornosti može na dobrobit Hrvatske i njenih građana ozdraviti naše pravosuđe!

Ne suprotstavimo li se ozbiljnije tezi o asolutnoj nedodirljivosti sudaca (i izvan sudnice) koja se može pročitati iiz gotovo svih govora predsjednika Udruge hrvatskih sudaca (udruga i Pašalićevih sudaca), a koja se svodi na to kako je neovisnost sudaca sudaca koji su imenovani uglavnom po kriteriju stranačke podobnosti, tj. vladajuće politike i koji su se više držali te politike nego zakona, sada od. aktualne vlasti smrtno ugrožena, Hrvatska će i dalje sličiti više na “kaubojsku” nego na pravno uređenu državu! - reagira Josip Herceg iz Zagreba.