Ne kaže narod badava: »Daj čovjeku mrvu vlasti pa da vidiš kakav je!« Eto, čim je postao potpredsjednikom HSLS-a, Ivan Čehok, kojeg sam smatrao modernim, razboritim i negastropodskim političarom, brani Budišine poteze argumentima kakvi prolaze jedino za šankom. Naime, Čehok je, uz svjedočanstvo prisavske katedrale (bez)duha, za najavljenu smjenu HSLS-ovih ministara, koji ne misle - zamislite - isto kao Budiša, pandan našao u Europi. I što kaže, što kaže? Kad svoje ministre mogu mijenjati Berlusconi i Schröder, može... valjda i Budiša. Ipak se inače lucidni Čehok malo zabunio. Od ta tri političara - Budiša, Schröder, Berlusconi - jedan, ipak, nije, ili nije još, premijer, odnosno kancelar. Skočio je Čehok samome sebi u usta. Jest, premijer mijenja ministre, a ne, bez konzultacije s premijerom, šef stranke. Je li baš slučajna Čehokova promocija Budiše u Berlusconijevog i Schröderovog kolegu?!

»Ne znam! Nemam pojma! Nije li to dio Rusije? Nešto kao BiH... blizu toga! Zemlja blizu Slovenije! Mala zemlja u Europi!« - dio je odgovora neopterećenih Amera. Tek je jedan tinejdžer znao o nama nešto više: »Hrvatska je zemlja. Bila je treća u nogometu!«Trebao je Kovačević pitati znaju li, možda, za Berlusconjevog i Schröderovog kolegu, koji se jako trudi sudbinu Hrvatske staviti, barem za trenutak, na svoja junačka leđa.

Unatoč nikakvom zabavnom programu, na HTV-u se ipak jučer mogao vidjeti odličan show. U glavnoj je ulozi ponovo bio Goran Ivanišević za kojeg su, vjerujem, čuli i u Salt Lake Cityju. Svaki je Ivaniševićev meč prava predstava, često psihološka drama s junakom koji sve podređuje ljepoti i atraktivnosti. Zato Ivaniševića fanatično bodre u kojem se god kutku svijeta pojavi. I točno, na žalost, reče neku večer Ćiro Blažević: »Hrvatska je u svijetu poznata po Šukeru i Ivaniševiću!« Političari, ma kako god ih gurali u Berlusconijevo i Schröderovo društvo, Lijepu našu neće proslaviti.

U dobroj »Mjesečini« predstavljene su, posredno, dvije po kvaliteti atipične glazbene legende. Živućoj legendi Arsenu Dediću rodni je Šibenik zahvalio nagradom grada za životno djelo, a o stvaralaštvu Tome Bebića, legende koja nas je napustila, svjedočilo je devet knjiga pjesama te, uskoro, CD s najboljim pjesmama. Toma - svjedoči Marjan Ban - s par riči kaže puno. Iako poseban, i u tome velik, Bebić nije nadrastao lokalne okvire. Dedić jest. On je, zapravo, Europa koja nam se dogodila već šezdesetih i sedamdesetih, pa bi mu, u znak štovanja, trebalo dati kakvu počasnu funkciju u Ministarstvu za europske integracije.