Novi list: 09. 02. 2002.

Lažiranje lauda

Piše: Jelena LOVRIĆ

Hrvatski su čelnici jako zadovoljni sami sobom. Pljušte aplauzi, pohvale i divljenje, glancaju se vlastite biste.

Povodom dvogodišnjice ustoličenja Vlada ocjenjuje da je napravila više nego se očekivalo, predsjednik Mesić sam sebi daje plus četiri jer se istakao kao "svjetski borac protiv terorizma", Budiša puca od zadovoljstva pa bi ga, kako veli jedan duhoviti kolumnist, trebalo ugraditi u Ustav. Mali je problem samo u tome što nije važno kako prvaci sami sebe ocjenjuju, što misle o svojim zaslugama i veličinama, važno je kako ih ocjenjuje vox populi.

A narod, pokazuju dosadašnja istraživanja, nije primijetio da su im rezultati i uspjesi tako ogromni. Vlada jeste počela sređivati neke stvari, pokrenula je neke reforme, ali kako će one ispasti, tek treba vidjeti. Šef je države na vanjskopolitičkom planu povukao niz zapaženih poteza, pa su ga stigle i neke međunarodne nagrade, ali kod kuće kao da ga nema. Budiša jeste osvojio HSLS, ali što će sa svojom igračkom napraviti - to tek mora pokazati.

Pohvale na vlastiti račun su neukusne, ali mogle bi se i otpisati kao mala slabost. Valjda vođe moraju sami sebe slaviti kad su se drugi u tome ohladili. Ali ono što stvarno zabrinjava njihova je posredna poruka: ako su nam lideri sami sobom zadovoljni, ako svoj dosadašnji rad pozitivno ocjenjuju, ako tvrde da su napravili više nego se očekivalo, to znači da se od njih ničemu boljem i ne treba nadati. Ne treba se nadati ni iznimnim naporima, ni dodatnoj mobilizaciji, ni boljim rezultatima. Ako tvrde da su za ovo dosad zaslužili lovorike, onda će, po svemu sudeći, nastaviti na isti način. Profesor Ivan Šiber govori o tome da je Hrvatska postala talac nedoraslih političara.

U trenutku kada se službeno objavljuje apsolutno poražavajući podatak da je broj nezaposlenih u Hrvatskoj probio granicu strave od 400 tisuća i zaustavio se, zasad, na nepodnošljivih 411 tisuća, nitko u vlasti nema pravo na prolaznu ocjenu. U usporedbi s tim neslavnim rekordom sve drugo pada u sjenu. Da čelnici zaista shvaćaju dramatičnost tog problema, suzdržali bi se od samolauda.

Političke bi čelnike možda trebalo podsjetiti da u demokraciji nije važno što oni sami misle o sebi, broji se jedino što o njima misle drugi. Kako ih ocjenjuje javnost i što će im na izborima presuditi biračko tijelo. Ali hrvatski su prvaci pobrkali lončiće, pa ne samo da se kupaju u samohvalama, nego biračima adresiraju pokude. Sada već otvoreno iskazuju nezadovoljstvo narodom. Ljute se što ne sudjeluje u pljesku njihovoj grandioznosti. Možda bi ga trebalo zamijeniti.

Tako je ministar Čačić izvolio izraziti negodovanje jer građani, kako je rekao, rezultate Vlade mjere samo po tome kolike su im plaće i koliki je broj nezaposlenih. Dotični je ministar čovjek s respektabilnim imetkom i što se materijalnih stvari tiče nikada nije živio ni u prosječnim okvirima. Takav sada hrvatskoj sirotinji daje lekcije o skromnosti, asketizmu, valjda i idealizmu. Bezočno! Ali je dobro zapazio da će birači Račanovu vladu i aktualnu vlast ocjenjivati po plaćama, mogućnosti zaposlenja, standardu, životnoj perspektivi. Obično se na tome izbori i odlučuju. A u tim stvarima Vlada je napravila mnogo manje nego se očekivalo!