Dnevni osvrt O izjavama bivšeg predsjednika SDA Izetbegovića piše Željko Tkanjec

Jacques Klein je dolaskom u Hrvatsku stekao ime najuspješnijeg mirovnog posrednika koji je priveo kraju mirovnu misiju u Podunavlju, ali i glas osobe britka jezika. Duhove je opet uzbudio izjavom o navodnoj lzetbegovićevoj ponudi Tuđmanu da se zapadna Hercegovina pripoji Hrvatskoj. U BiH je to izazvalo buru te se i sam Izetbegović morao oglasiti priznajući da je o tome razgovarao s Tađmanom, ali da ga je samo iskušavao. Ovime Izetbegović nije otklonio sumnje i u vlastitu umiješanost u aktivnosti oko podjele BiH. Prije se čini da je nastojao svoju ulogu prikazala u ljepšem svjetlu. Sve do odlaska s vlasti međunarodna ga je zajednica doživljavala kao svijetlu točku u usporedbi s Tuđmanom. Ovaj je dijelio BiH s Miloševićem, a onaj čuvao u njezinoj multikulturalnosti.

Za dodatnu relativizaciju njegove uloge dovoljno se prisjetiti da je Izetbegovićeva politička struja podupirala plan konfederacije triju republika. Ta politika nije rado prihvatila Washingtonski sporazum niti se trudila provoditi ga. Poznavatelji pregovora u Daytonu tvrde da bošnjačka/muslimanska pregovaračka ekipa nije bila pretjerano zainteresirana za prostore gdje nisu bili u većini prije rata, ali je zbog Izetbegovićeva rodnoga grada, Brčkog, zamalo došlo do prekida pregovora. Njegovi zahtjevi za lukom muslimanskog naroda, pa ako treba i u ekološkom rezervatu oko Neuma, gdje su neovisni stručnjaci potvrdili nepostojanje potrebnih preduvjeta, podsjećaju na zahtjeve Srba za prostorom za izlazak na more na krajnjem jugu Hrvatske.