Demokracija je u Hrvatskoj još uvijek apstraktan pojam, pa se tako, naravno, svako drukčije mišljenje anatemizira, a neistomišljenicima lijepe razne pogrdne etikete. Na miru se ostavljaju oni koji kimaju glavom ili su - kuš. Svakoj vlasti, ponovila je u odličnoj, jednoj od najboljih »Latinica« staru, poznatu i točnu tezu profesorica Majda Rijavec, odgovaraju poslušni ljudi. A koje je sredstvo najefikasnije za stvaranje poslušnika? Strah. Ljudi su skloni popustiti, primjećuje M. Rijavec, grupnom pritisku i pritisku autoriteta. Eto, i pater Mijo Nikić je ponovio u »Latinici« da će svaki normalan čovjek prihvatiti kršćanske odgojne principe. Dakle, oni koji ih ne prihvaćaju, jer su - recimo - ateisti ili naprosto nisu kršćani, nenormalni su ljudi, a nenormalne, predmnijeva većina, treba iz društva izopćiti. Pod tim pritiskom, ili, točnije, strahom teško je ne popustiti. I ne prikloniti se. Odgovorila je i pateru Niniću i drugim zahtjevima za uniformiranost, bez straha, M. Rijavec:

»Nitko meni nema pravo nametati kakav ću moralni svjetonazor prihvatiti!«

Najmanje zakonima, ugovorima ili dogovorima.

To je samo jedan aspekt straha, o kojem se na zanimljiv način govorilo u najnovijoj »Latinici«. Jadranka Pavlinić, instruktorica hodanja po žeravici (da, da... i to postoji) te učiteljica reikija, ustvrdila je da se strah, recimo od nesnalaženja, manje vrijednosti, letenja, autoriteta ili nesposobnosti, može efikasno pobijediti hodanjem po žeravici, čemu baš i nije bio sklon profesor Miro Jakovljević. Iako trčkaranje po vatrenom tepihu nije znanstveno prihvaćena terapija za suzbijanje straha, možda bi na žeravicu trebalo natjerati hrvatske političare, poglavito članove Vlade - s Račanom na čelu - koji boluju viška vrijednosti i sigurnosti da sve znaju i sve mogu. No, nema te žeravice koja bi mogla Milana Bandića nagnati na trunčicu sumnje (kao jednog od dokaza željenoj funkciji primjerenijeg IQ-a) kako on možda i nije bogomdani - i jedini - zagrebački gradonačelnik, ili Dražena Budišu da možda i nije spasitelj Hrvatske. Ako pretjerani strah, pretjerana sumnja ili pretjerani kompleks manje vrijednosti jesu bolesti, onda je bolest i svaka odsutnost straha i sumnje. Tome bi Latin trebao posvetiti jednu od sljedećih »Latinica«. U Hrvatskoj takvih bolesnika - naročito u političkoj »eliti« - ima za nekoliko emisija.

A na OTV-u je, po običaju, drvio Romano Bolković, pozvavši, ovaj put, u goste besprizornog tipa po imenu Gagulić. Što sve Bolkvić nije nadrobio?! Kazao je, među ostalim biserima, i to da sve one koji se osjećaju Hrvatima, danas ponovo, kao i u vrijeme upokojene Juge, smatraju - tko? - klerofašistima, odnosno, ustašama. Sto puta ponovljena laž, je l", postaje istinom čak i za one koji su je plasirali. A pri samome kraju slavila se Bolkovićeva povijesna uloga u promociji HDZ-a. Toliko o novinarstvu.