Račan i Vlada su na jedvite jade dogurali do polovice mandata, a voditelj Tomislav Špoljar do kraja emisije. Nedinamične, uopćene, neiskričave, uspavljive... Jednom riječju, prigodničarske. Umjesto da nakon sat i pol rešetanja Račan napusti studio oznojena čela i natopljene košulje, izuzetno loš i umrtvljen prometnik Špoljar dozvolio je u studiju predavanja. Ni tematikom a ni, bogami, vremenom ograničena. Voditelj, pretpostavljam: član Ulaga Forces, nije imao niti razrađenu koncepciju razgovora a niti, što je itekako za televizijski medij važno, dramaturgiju.

Ako je već emisija emitirana u povodu polovice mandata Vlade u čije je vrijeme broj nezaposlenih probio s fantastičnom brojkom od 411 tisuća zvučni zid, tada je akademski, pomirljivi, mlaki ton nepristojan. On je uvreda za vojsku nezaposlenih, za vojsku siromašnih, za vojsku onih koji rade a ne primaju plaću, za vojsku onih koji se hrane u javnim kuhinjama, za vojsku onih koji žive ispod ljudskog dostojanstva. Daleko je umjesnija nabrijana, konstruktivna polemika, koju je, dakako, morao isprovocirati Špoljar. Ali kako može bilo koga isprovocirati tako anemičan tip?! Stekao sam dojam da je, osim toga, u studio pozvao pomirljive i prilagodljive goste. Pa čak ni sindikalac Krešimir Sever, koji je već postao - vrag bi ga znao zašto - inventar raznih HTV-ovih informativnih emisija, nije u ophođenju s Račanom skinuo rukavice. Ne bi se premijer proveo tako s, recimo, bivšim vođom SSSH-a Dragutinom Lesarom, nakon čijeg je (pogrešnog) odlaska u politiku sindikalna scena postala (malo)građanski salon.

Trebalo je, bez ikakve dvojbe, saslušanje premijera Račana, prepustiti Tihomiru Ladišiću ili Goranu Miliću, jer na HTV-u za sadržajne i polemične rasprave nema boljih. Ladišić je pripremljeniji i oštriji, a Milić osmišljeniji i lukaviji. Uz jednog od njih u studio je trebalo dovesti mlade, prošlošću neopterećene stručnjake, one u čije bi ruke - već nakon sljedećih izbora - trebalo prepustiti sudbinu Hrvatske. Uz goste koji su tumačili ankete i dijagrame, uz voditelja koji je goste jedino upozoravao da govore kraće (jer curi vrijeme), Račana sam, (još jednom), zahvaljujući Špoljaru, doživio kao prisavskog šefa kojem se baš i nije pametno zamjeriti. Jesu li sigurne nove Ulaga Forces da takav hod po jajima donosi opće dobro te da je okrenut malome čovjeku koji će i sutra otići na burzu provjeriti ima li što novo?!

Ma, budite vi pred milijunskom publikom opušteni poput Nensi Brlek i specijalnog HTV-ovog izvjestitelja iz Haaga Gorana Rotima. Nensi je Gorana pitala: »Kakvo je ozračje na sudu?« - a Rotim je voditeljici i (su)urednici Dnevnika odgovorio: »Radno!« Kaj ćete više, točnije i (s obje strane) originalnije. To se zove novinarsko nadahnuće! Iz Rotimova se izvještaja nije baš dalo nazrijeti da je uistinu riječ o, kako reče na samome početku Dnevnika gospodična Brlek, povijesnom suđenju.