Vjesnik: 13. 02. 2002.

Račan spreman pregovarati o sustavu odlučivanja u koaliciji, ali ne i o programu Vlade

Premijer prihvaća promjene u mehanizmu odlučivanja utvrđene koalicijskim ugovorom iz siječnja 2000., ali samo ako partneri potvrde program Vlade, saznajemo iz kruga bliskog Račanu / Ako svi članovi petorke ne podrže program, SDP spreman na izbore / Prema ugovoru, smjenu ministara može tražiti samo premijer, a ne predsjednici stranaka / O smjeni se odlučuje na koordinaciji koalicije - dogovorom ili većinom glasova

ZAGREB, 12. veljače - Premijer Ivica Račan posljednjih je dana u nekoliko navrata rekao da ga ne zanima računica po kojoj bi se odluke Vlade mogle prilično komotno prihvaćati u Saboru i bez glasova HSLS-ovih zastupnika sklonih Draženu Budiši. Račan je to, doduše, napomenuo neizravno, no nekoliko njegovih bliskih suradnika potvrdilo nam je odlučnost predsjednika Vlade i SDP-a da izlaz iz krize Vlade veže isključivo uz rezultate pregovora s predsjednikom HSLS-a Budišom. A to znači da slijedi ili dogovor, ili raspad koalicije i prijevremeni izbori.

Predsjednik HSS-a i Sabora Zlatko Tomčić, koji nakon potresa u HSLS-u ima mnogo veću ulogu u koaliciji nego prije dvije godine, nije sklon prijevremenim izborima. Smatra da oni nemaju smisla jer je koalicijska vlast tek sada u prilici početi skupljati poene.

Rezultati eventualnih izbora za nekoliko mjeseci opet bi nalagali da se sastavi koalicijska vlada s više-manje istim strankama ili, što očito ocjenjuje gorom varijantom, koaliciju HDZ-a i manjih desnih stranaka.

Zanimljivo je, ipak, da Tomčić tvrdi kako su prijevremeni izbori isforsirana tema, kojom se prikriva nespremnost partnera za konstruktivan dijalog. No, u tom slučaju nameće se pitanje smisla koalicija čiji članovi nisu spremni na dijalog.

Budiša je proteklih tjedana pokazao veliko nezadovoljstvo načinom na koji je Vlada funkcionirala u posljednje dvije godine, a i ministrima koje je u nju delegirao HSLS. Primjedbi na organizaciju odlučivanja imao je i Tomčić, koji se u nekoliko navrata otvoreno suprotstavio i odlukama Vlade. No, Tomčić ipak nije otišao tako daleko kao Budiša, koji je u svom programu pokazao jasno neslaganje s nekim temeljnim odrednicama programa Vlade - u rasponu od Haaga do gospodarske politike.

Unatoč svim razlikama, dogovor je, naravno, moguć iako je Račan, kao najjači koalicijski partner, jasno dao na znanje da ne pristaje na promjene u programu dogovorenom prije dvije godine. Prilično jasno dosad je Budiši poručivao da tim slijedom neće pristati ni na kadrovske promjene ako je osnovni razlog za smjene ministara njihova prevelika vezanost uz Vladu, a premala uz politiku koju zastupa novo stranačko vodstvo.

Pritom, Račanu ide na ruku i koalicijski ugovor, potpisan 20. siječnja 2000., u kojem se jasno navodi da ministre predlaže premijer uz suglasnost predsjednika stranaka. Uz mogućnost da ministar podnese ostavku, predsjednik Vlade može zahtijevati ostavku odnosno smjenu ministara zbog nekvalitetnog obnašanja funkcije te grubih radnih ili moralnih grešaka.

O ostavci ili smjeni ministara trebala bi se postići suglasnost svih koalicijskih partnera na koordinaciji koalicije (tzv. petorki), a ako suglasnosti nema, odlučuje se većinom glasova.

Prema odredbama koalicijskog ugovora, za odlučivanje o važnim pitanjima poželjna je suglasnost svih partnera u Vladi. Ako nje nema, potrebna je dvotrećinska većina. Sporovi se, prema ugovoru, rješavaju na koordinaciji koalicije, a ako se nakon pokušaja usuglašavanja ne postigne dogovor svih članova, »pristupa se glasovanju u kojem svaka stranka ima onoliko glasova koliko ima mandata u Saboru.«

Dakle, nije predviđena mogućnost da predsjednik stranke zahtijeva ostavku ministra iz svoje ili tuđe stranke. A te odredbe koalicijskog ugovora koji je potpisao i HSLS, bacaju potpuno drukčije svjetlo na zahtjeve novog vodstva socijalliberala, odnosno na njihov stav da stranka ima praktički ekskluzivno pravo postavljati i smjenjivati »svoje« ministre, u skladu sa svojim mišljenjem o njihovu radu.

S mehanizmom odlučivanja u koaliciji pa i u Vladi, dosad su i Budiša i Tomčić pokazali nezadovoljstvo. Iz izvora bliskog premijeru saznajemo da Račan u tom segmentu pristaje na promjene, ali samo ako koalicijski partneri još jednom potvrde dosadašnji programski smjer Vlade. U suprotnom - rekao je to Račan prije nekoliko dana, a sada ponavljaju i njegovi suradnici - SDP je spreman i na prijevremene izbore i na povratak u opozicijske klupe, ako HDZ uz pomoć manjih desnih stranaka ili Budišinog HSLS-a nakon izbora prikupi većinu glasova u Saboru.

Sanja Kapetanić