- Bivši UDBAŠI u pravilu nikada ne govore istinu, a pokajnika među jugoudbašima gotovo da i nema. A zašto bi i bilo kada su zaštićeni poput Keopsove piramide, pa dalje razorno djeluju (naravno iznimka su umrli) pod HDZ-ovim i SDP-ovim režimima čiji su oni zaštitnici ili utemeljitelji. Sa bivšim udbašima ne želim polemizirati preko medija, jer smatram da većina od njih trebaju sudski pravorijek nakon temeljite policijske i sllciske istrage. Hrvatska je u raljama UDBE i dandanas, pa stoga nije čudno kada me pitate zašto Državno odvjetništvo ne reagira na tvrdnje izvjesnog šefa UDBE iz Splita. Naime, pravo pitanje bi bilo zašto se još uvijek nije pokrenula sudska istraga protiv Sindičića temeljem kaznene prijave HSP-1861 za ubojstvo obitelji Ševo, premda je od podnošenja kaznene prijave proteklo više od dvije i pol godine, a Sindičiću se nakon sramotno lošeg suđenja za ubojstvo Bruna Bušića, koje on i nije počinio, gubi svaki trag.

Njegova knjiga je puna fantastičnih konstrukcija, poluistina pa i najgrubljih kleveta protiv nekih istaknutih Ijudi u hrvatskoj političkoj emigraciji, no istovremeno sadrži i dosta točnih i faktografski objektivnih podataka i opisa događanja u tajnom ratu UDBE protiv Hrvata u emigraciji.

Knjiga je po svojim motivima i nastanku vjerna kopiji filma o Bruni Bušiću, koji je rezultirao optuživanjem za taj zločin Ijudi koji ne samo da nisu izvršili taj zločin nego većina od njih nije uopće bila blizu Bruna Bušića. Nevjerojatnu neistinu sadrži i knjiga i film, a ta je neistina i ponavljana od Ljerke Mintas Hodak čak i na pokapanju Bušića na Mirogoju. Laž, koju je Vukušić lansirao, sastojala se u tome da je pokojni Franjo Tuđman ilegalno prelazio granicu nakon izlaska iz zatvora 1972. godine, te da se sastajao u emigraciji sa ustaškim pukovnikom Babićem i Brunom Bušićem. To je totalna Iaž, jer sam dobro poznavao pokojnog Tuđmana osamdesetih godina, koji je živio u velikom strahu da mu se ne opozove uvjetni otpust i da opet ne završi u Lepoglavi.

U više navrata je spominjao preda mnom kako ne može putovati od 1971. godine u inozemstvo, premda su ga iz emigracije zvali, ali da bi to bila ludost da prijede granicu, jer povratka za njega više ne bi bilo.

- Kada je narodu bilo najteže, u jeku velikosrpskih agresivnih udara, utemeljio sam uz ubijenog Antu Paradžika postrojbe HOS-a, koje su branile i obranile zajedno sa drugim jedinicama Hrvatske vojske i policije Republiku Hrvatsku. Za nagradu sam praganjan, uhićivan, osuđivan, dužnosnici stranke su ubijani, ocrnjivani i oklevetani sve do krađe parlamentarne Hrvatske stranke prava. Od tog vremena, a to je već deveta godina, nalazim se zajedno sa članstvom, praktično u ilegali, isključen, iz gotovo svih medija, a posebno HTV-a, jer im je alibi da nismo parlamentarni, a dobro pamte da to nismo, ne voljom birača, već Tuđmanovim nalogom da nam se oduzme registracija stranke i prepiše na HDZ-ovog trojanskog konja u stranci Đapića.

- Tuđmanovi suludi projekti vezani za podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske doveli su do najveće tragedije hrvatskog naroda u BiH, masovnog preseljenja stanovništva i haških optužnica, kojih nikada ne bi bilo za Hrvate da se nije išlo s Miloševićem u intervenciju u BiH.

- Totalna medijska cenzura razlog je zašto HSP 1861 nije prisutan u javnosti. Bili smo najdosljedniji i najoštriji kritičari bivše vlasti, a ova Račanova nas drži pod zabranom jer tako nema protiv sebe niti jednu stranku koja bi joj se mogla suprotstaviti kao nekompromitirana opozicija. Predmet zabrane naše stranke, odnosno krađde nalazi se već devetu godinu u Ministarstvu pravosuđa, sada u ladici vaše cijenjene sugrađanke ministrice Ingrid Antičević-Marinović. Zanimljivo je da na tom predmetu bdiju već cijelo desetljeće isti ljudi i državni namještenici koji su tu krivotvorinu i zlodjelo učinili.

Hrvatska politička emigracija zadavala je više glavobolje Beogradu i jugounitaristima nego sva politička opozicija u Hrvatskoj zajedno. Zato su im i ubacivali egzekutore, terminatore i provokatore za svo vrijeme trajanja Jugoslavije. Njihova izdavačka i kulturna djelatnost bila je za duga desetljeća jedino istinito slovo koje se o Hrvatskoj u svijetu, pa i u samoj Hrvatskoj, uz velike opasnosti moglo pročitati. Ne smije nijedna domoljubna politika odbaciti potencijal hrvatske emigracije i ne smije odustati od stvaranja uvjeta za njihov sretan i siguran povratak kada oni to budu htjeli i ocijenili da treba doći i živjeti i graditi Hrvatsku blagostanja i napretka.

- Razlog razbijanja desne opcije u Hrvatskoj je definitivan stav nacionalboljševika i jugokomunista danas, odjenutih u nova ruha, da je oslonac na Starčevića i pravašku ideologiju jedino učinkovit i spasonosan za hrvatsku samostalnost i slobodu, da je izvorna stranka prava opasnost za sve osvajače i porobljivače hrvatskih zemalja, plodova srca i uma i hrvatskog kapitala. Jer, naše je geslo samo Bog na nebesima i hrvatski narod na svojoj zemlji i svi drugi mogu s nama biti prijatelji i partneri, a ne tutori i gospodari. Zato nas je HDZ odmah na početku razbijao i uništavao, jer preko nas rat u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji završio bi 1991. godine, a ne 1995. godine. Hrvatska u savezu sa susjednim zemljama, BiH na prvom mjestu, bila bi danas u rangu Slovenije ili Austrije.

- Mnogi Ijudi koji će krenuti sa mnom kada se ukine medijska cenzura i blokada rada Hrvatske stranke prava. Cijenim i poštujem mnoge političare iz raznih hrvatskih političkih stranaka, premda su nemoćni odgovoriti izazovima koji se pred njih postavljaju, jer stvari ne rješavaju od temelja nego od krova. Primarno pitanje ne može biti gospodarstvo dok se ne riješi pitanje rada sudova i pravosuđa, ne donese pravedan stranački i izborni sustav i dok se medijski ne deblokira javna televizija.

- Ovih dana najavljeno je uvođenje 10. listopada kao dana kada će se u hrvatskim osnovnim i srednjim školama izučavati Holokaust. HSP 1861 zahtijeva i predlaže Ministarstvu prosvjete da istoga dana bude u sve škole uveden i Dan genocida nad hrvatskim narodom koji je počinila komunistička strahovlada 1945. godine i kasnije. Lažna je bila Tuđmanova teza o pomirbi, jer ustaše su ionako bili poraženi i pobijeni, a jedini koji su se između sebe mogli pomiriti bili su hrvatski nacional i jugo - komunisti. Oni su to i učinili da bi zadržali i dalje vlast u rukama i da ne bi odgovarali za masovne zločine komunističke strahovlade. Zato mi kažemo da u Hrvatskoj još nije srušen Berlinski zid niti je moglo doći do istinskog pomirenja hrvatskih žrtvi i protagonista strahovlade.

- Tragično je da je predsjednik Mesić podilazeći X. korpusu zagrebačkom zapjevao njihove partizanske pjesme. Time se ne samo dijeli hrvatski narod već se prešućuju i prikrivaju zločini koje su počinili pripadnici 32. i 33. divizije X. korpusa zagrebačkog, kad su u svibnju 1945. u Zagrebu i okolici poubijali između 16 i 25 tisuća ratnih zarobljenika, ranjenika u bolnicama i civila. Neki od tih zločinaca i danas uživaju u svojim zagrebačkim vilama i sastaju se pod pokroviteljstvom dvajuhrvatskih predsjednika Tuđmana i Mesića.

- U osnovi je Budišina primjedba točna, ali treba dodati da projekt hrvatske države nije uspio niti osloncem na Sile Osovine, niti na Beograd i Moskvu i zato se politički i simbolički na takve projekte treba ni na koji način vezivati, ali istinu o prošlosti treba poznavati i proučavati.