Odluku o prodaji zlata bivše SFRJ koje je sukcesijom pripalo BiH donijelo je, kaže ministar riznice Anto Domazet, Vijeće ministara. Na upit kako je to, pak, bilo moguće učiniti, kada joj uvijek nije usvojen Zakon o sukcesiji imovine bivše SFRJ, Domazet izjavljuje da je Zakon bio usvojen na Zastupničkom domu, a kako je trebalo da ga usvoji i Dom naroda (?!). Vijeće ministara odlučilo je zlato prodati još u prosincu prošle godine, pojašnjava nadalje ministar riznice u Vijeću, stoga što je »trebalo izvršiti promjenu strukture imovine«, odnosno kako je »bilo razloga da se sredstva koja se dobiju prodajom zlata mogu ukamaćivati, a za državno zlato moraju se čak plaćati troškovi«. Zlato je prodano po cijeni od 273,3 dolara i novac se nalazi na računu Centralne banke BiH, ali ne 119 milijuna KM, koliko je bilo definirano prvom inačicom zakona o korištenju i namjeni imovine koju je BiH dobila sukcesijom imovine od bivše SFRJ, nego dva milijuna manje - 117. Novac dobiven sukcesijom već je, dakle, manji za dva milijuna KM, a u javnosti se spekulira, iako Domazet kategorično tvrdi da niti jedan pfening tog novca nije utrošen, da su određeni novčani iznosi već »iscurili« na neke druge račune.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić rekao je za Oslobođenje kako odluka Vijeća ministara nije u skladu s ni jednim zakonom, uz upozorenje kako bi se i Vijeće »moralo kretati u okviru nekog zakona«. Još oštriji u osudi odluke Vijeća ministara o prodaji zlata bio je Sejfudin Tokić, predsjedavajući Doma naroda koji je ustvrdio kako u Vijeću očito parlament smatraju strojem za glasovanje, a ne mjestom odlučivanja, a »to tako neće biti«.

Vijeće ministara nije ni pitalo Dom naroda treba li zlato prodati ili ne, a Zakon o sukcesiji, koji se ponovno treba pojaviti pred izaslanicima Doma naroda 21. veljače, do sada je već tri puta odbijen, uglavnom zbog nezadovoljstva izaslanika iz RS-a. Kako stvari sada stoje, ne bi bilo ništa čudno u još jednom od cijelog niza slučajeva bosansko-hercegovačkih apsurda da se novac potroši prije negoli se i donese zakon o njegovom korištenju.