Vjesnik: 15. 02. 2002.
Lov na Karadžića i Mladića može početi
Karadžić i Mladić su, kao operativni izvršitelji »bosanskog posla«, Haagu potrebniji nego ikad prije / Njihovim bi privođenjem Tužiteljstvo lakše usmjerilo javnu pažnju na činjenice, krivnju i odgovornost, a manje bi do izražaja dolazili Miloševićevi pokušaji da Sud i suđenje pretvori u lakrdiju
ZAGREB, 14. veljače – Zemlje koje upravljaju političkim zbivanjima u Europi donijele su konačnu odluku – Radovan Karadžić i Ratko Mladić »smiju« biti uhićeni. U nekoliko prošlih tjedana stvoreni su i formalni diplomatsko-politički uvjeti da se taj posao obavi.
Nesporazumi u zapadnoj alijansi, koji su se pokazali tijekom 38. sigurnosne konferencije NATO-a u Münchenu, samo su pojačali uvjerenje da Karadžić i Mladić, iz europske perspektive, moraju čim prije u Haag. Među ostalim i stoga što će njihovo uhićenje potvrditi da Europa ne ratuje protiv muslimana nego, naprotiv, pravdi privodi provoditelje politike koja je odgovorna za smrt tisuća i tisuća nedužnih ljudi samo zato što su bili muslimani.
Svi znaju – a američki su generali i dužnosnici koji su duže boravili u različitim misijama na prostoru bivše Jugoslavije na to često podsjećali – da uhićenje Karadžića i Mladića ovisi o političkoj odluci samo nekoliko utjecajnih zemalja i regionalnih organizacija.
Sad su pripreme za to obavljene. Započelo je odlukom SR Jugoslavije da više ne financira vojsku Republike Srpske, a jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica javno je prozvan kao zaštitnik Ratka Mladića. Uza sve to treba dodati i potez američke administracije koja je upozorila da, ne bude li SRJ surađivala s Haaškim sudom, neće biti ni američkog ni drugog novca potrebnih za preživljavanje Jugoslavije. Sve je to samo dio diplomatskoga okvira u tzv. operaciji čišćenje balkanskog dvorišta.
Postrojbe za uhićenje, tvrde diplomati, odavno su u Karadžićevoj i Mladićevoj blizini. Više se ne postavlja pitanje »žrtava« jer su komandosi određeni za taj posao profesionalni vojnici kojima je rizik sastavni dio ugovora.
Sad kad je sasvim izvjesno da se kao potencijalni haaški svjedok »u nagodbi« može pojaviti nekadašnji bliski Miloševićev suradnik Borisav Jović, koji drži Pandorinu kutiju Miloševićeva zla, u Haagu su potrebni Miloševićevi suradnici koji mogu »zategnuti omču«.
Karadžić i Mladić su, kao operativni izvršitelji »bosanskog posla«, Haagu potrebniji nego ikad prije. Kako Karadžić Miloševića doživljava kao izdajnika, a Mladić je obezvrijeđen i kao čovjek i kao vojnik, Haagu je važno da obojica stignu u »dobrom stanju«. Njihovim bi privođenjem Tužiteljstvo usmjerilo javnu pažnju na činjenice, krivnju i odgovornost, a manje bi do izražaja dolazili Miloševićevi pokušaji da Sud i suđenje pretvori u lakrdiju. »Komp
etentni« krvnici osiguravaju stabilnost procesa.Europski čelnici žele čim prije uhititi Mladića i Karadžića. Oni su već na konferenciji u Münchenu pokazali da se uopće ne slažu s američkom vizijom kažnjavanja država krivaca u srednjoazijskom i muslimanskom svijetu. Jedan od dokaza da Europljani ne žele ratovati s muslimanskim svijetom je i konačno privođenje srpskog dvojca krivog za smrt tisuća muslimana u BiH.
Sve je to dobro čuo i razumio srbijanski premijer Zoran Đinđić. Nekidan je rekao da predsjednik Srbije Milan Milutinović neće biti izručen Haaškom sudu sve dok je – predsjednik. (Milutinoviću inače uskoro ističe mandat.) No, bude li ipak nešto trebalo učiniti prije, Đinđić je precizirao da je »Srbija spremna izručiti ostale osumnjičenike ali, uzimajući u obzir nacionalne interese, može učiniti i neke iznimke«. Nije teško razumjeti da prema toj formuli Milutinović – zatreba li – može i ranije u Haag.
S njim bi se u Haagu trebali sresti i bivši potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović, bivši Miloševićev prvi policajac Vlajko Stoiljković i Dragoljub Ojdanić, načelnik generalštaba VJ u vrijeme kosovskih događanja 1999. godine.
Putovanje Karadžića, Mladića i drugova u Haag sad je izvjesnije jer su se promijenili međunarodni politički uvjeti. Ulozi u političkoj igri pregovaranja i dogovaranja sad su veći nego prije nekoliko godina.
Željko Hodonj