Mučnina - to je valjda osnovni osjećaj koji u publici istrajno proizvode hrvatski političari. Redom se pokazuju kao infantilni i sitni ljudi, usto spremni da se cijeloj naciji popnu na glavu i svojim minornostima maltretiraju ukupno društvo. Dok zloduh Pašalić tvrdi da se promijenio i sada fura uzor demokratsku retoriku, posljednjih se dana iz vladajućih redova nižu šokantni kontra-primjeri. Kao da su pogubili razum!

Budišin kadar za ministra gospodarstva, Josip Kardun, kaže vratit će, ako treba, novce koje je prevarom od države dosad ubirao. Perspektivni je mladac, naime, do prije godinu dana bio pomoćnik ministra, ali je i nakon napuštanja funkcije nastavio primati plaću. Prema propisima, jako skrbnim prema političkoj klasi, pola je godine ima pravo na puni iznos i još toliko na polovicu dotadašnjih prinadležnosti. Ako se u međuvremenu ne zaposli. Kardun se zaposlio, ali mu je plaća zamjenika ministra uredno sjedala na račun. Umjesto da odgovara za prevaru, kandidat za ministra kaže da će, "ako treba", pare vratiti ili dati u humanitarne svrhe. Istodobno, Račanova se vlada sprema smanjiti otpremnine i skratiti otkazne rokove radnicima. Svoje privilegije ne misle "fleksibilizirati".

Ili, nakon svoje pijane avanture Milan Bandić pokušao je ispasti pošten i ostati gradonačelnik. Šegačio se s javnošću, svaki čas mijenjajući svoje iskaze. Ispostavilo se da je lagao i pred sucem, što je kažnjivo po zakonu. Vrhunac je svakako bila njegova izjava da nije bio pijan nego je alkotest skočio od njegova osvježivača daha. Takvu glupost zaista može izgovoriti samo netko tko misli da su svi drugi budale. Iz policijskog izvještaja, što ga je objavio jedan dnevni list, vidi se da je Bandić pravio velike probleme: bio je pripit, bježao je i opirao se policiji, prijetio je svojim političkim vezama. Policajcima koji su bili na očevidu, nudio je, kako stoji u izvješću, "bilo kakve usluge koje bi u svojstvu gradonačelnika mogao učiniti" samo da ga ne podvrgnu alkotestu. Čovjek je navikao da se uslugama sve može riješiti.

Sve to nije dovoljno, nego on danas, nezadovoljan što je bio prisiljen podnijeti ostavku, na svaki način provocira izbore, jer se nada da bi se tako mogao vratiti na funkciju. Svojim ponašanjem zaoštrava krizu u Zagrebu, uopće ga ne tangira što na taj način dovodi u pitanje funkcioniranje grada, izaziva potrese u vladajućoj koaliciji na razini države i sasvim nepotrebnim izborima stvara ogroman, milijunski trošak. Dođe li u Zagrebu do izvanrednog izlaska na birališta, bit će to samo zato jer Bandiću to odgovara.

Hrvatski političari svoje funkcije maksimalno privatiziraju, svoje osobne interese pretpostavljaju nacionalnima. Odgovornosti kod većine ni u tragovima budalaština u ogromnim količinama. Javnost o njima ima najgrublje mišljenje. Ne smatra ih uzoritim, češće izazivaju gađenje. Politika se doživljava kao kurvanje. Ti dojmovi u posljednje vrijeme kao da eksplodiraju. Ljudi se iščuđavaju, zgražaju, skandaliziraju... U takvim uvjetima državnim čelnicima teško je funkcionirati. Teže je samo biti objekt njihova funkcioniranja.