Hrvatska Vlada podržava konstitutivnost i ravnopravnost sva tri naroda na cjelokupnom teritoriju BiH. Prihvaćeno je i stajalište bosansko-hercegovačkih Hrvata kako Dom naroda treba uvesti i u Republiku Srpsku, jer je to jedina garancija ravnopravnosti Hrvata. Pojednostavljeno rečeno, u subotu je u Zagrebu postignut konsenzus o tome da se nikako ne smije dopustiti da Hrvati u BiH postanu nacionalna manjina.

No, ni nakon subotnjeg sastanka ne zna se od čega se zapravo sastoji hrvatska službena politika prema BiH. Nakon pune dvije godine lutanja, ishitrenih i promašenih poteza, temu o BiH u posljednjih tjedan dana iznudila je opozicija, jer se približava vrijeme ustavnih promjena u BiH. Formalno, Hrvatska nema službenog stava prema BiH – već punih godinu dana čeka se na službenu strategiju RH prema BiH. U međuvremenu, hrvatski pristup prema susjednoj zemlji temeljio se uglavnom na stihiji i pojedinačnim inicijativama, koje su u pravilu završavale potpunim fijaskom. Prvo se dogodila potpuno diplomatski nepripremljena inicijativa za kantonizacijom BiH, pa su međunarodni čimbenici optužili Račana da želi mijenjati Dayton. A pred subotnji sastanak s bosansko-hercegovačkim Hrvatima u Saboru mogle su se čuti ideje o strateškom hrvatsko-turskom dokumentu, suradnji s islamskim zemljama koje nisu fundamentalističke... Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula s pravom je stoga upozorio na opasnost ishitrenih i nepromišljenih poteza. No, u isto vrijeme vlasti u BiH demantirale su ga kad je najavio da s njima radi na zajedničkom dokumentu.

Iako je premijer Račan nakon sastanka s bosansko-hercegovačkim Hrvatima najavio cijeli niz razgovora sa svima, u novi pokušaj pomoći BiH Hrvatska ponovno ulazi na brzinu, bez zajedničke strategije i bez koordinacije. U ozbiljnoj vanjskoj politici svaka ideja prvo se dobro razrađuje, zatim je diplomacija osnažuje na svim potrebnim adresama. Dobre želje jednostavno nisu dovoljne.