ZAGREB, 19. veljače - Iako će predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader javno pozdraviti u petak objavljenu kandidaturu dr. Ivića Pašalića za predsjednika stranke, uz opasku da očekuje još kandidatura, »što je normalno u demokratskim strankama«, njegova izjava poslana samo sat-dva nakon Pašalićeva izlaska pred novinare pokazuje i nešto drugo. Sanader ipak (što god privatno o Pašaliću mislio) ne podcjenjuje svog najjačeg protukandidata.

Predsjednik HDZ-a će, doduše, dati izjavu u stilu da je, zapravo, dobro za jednu stranku da se natječe više ljudi, jer to valjda pokazuje njezinu raznolikost i demokratičnost, uvažavanje različitih stilova i karaktera. Pa se, eto, i jedan notorni »zloduh« hrvatske politike i »najcrnja sablast hadezeovske prošlosti«, kako Pašalića mnogi nazivaju (a najviše njegovi ljuti protivnici u vlastitoj stranci), usudio kandidirati za najviše mjesto. Na znanje i uvid svima, HDZ je pluralistička stranka u kojoj ima mjesta za sve, ponavljaju obojica kandidata. Ipak, Sanader će u svojoj hitroj izjavi samouvjereno reći da će »predsjednik stranke i nakon 7. općeg sabora biti isti kao dosad«. Treba, međutim, podsjetiti da predsjednik HDZ-a uopće nije javno reagirao na izjave svoje zamjenice Maje Freundlich, koja je najavila svoju kandidaturu za predsjednicu. Zacijelo ju je već u startu »otpisao«, iako rezultati glasanja uvijek mogu iznenaditi, čak i one najsamouvjerenije. Na Pašalićevu kandidaturu ipak nije ostao ravnodušan.

Pašalić se, međutim, samo smješka i ne hvata na udicu koju mu je Sanader javno bacio, kategorično poručivši da će on i idući mandat ostati predsjednik. Dapače, Pašalić će smireno kazati da je on u »cijeloj priči postupio drukčije«, ponavljajući u svakoj prigodi da to nije borba između Sanadera i njega, već »borba za ideje, programe i ljude«, a on se odlučio ući u utrku zato, jer je »nemoguće dalje tolerirati ovakvo stanje na hrvatskoj političkoj sceni, gdje su političari postali sami sebi svrha«. Ovakvog, na prvi pogled skrušenog i pomirljivog Pašalića, koji užurbano želi s leđa skinuti teret radikalnog, rigidnog i nazadnjačkog HDZ-ova desničara i Tuđmanove »sjene« koja je godinama zagorčavala život mnogima, ne pamte ni najbliži suradnici. No, u neku je ruku, zapravo, dobra Pašalićeva odluka da nakon tolikih godina provedenih pod Tuđmanovom zaštitom na lagodnom poslu na Pantovčaku, otkud je telefonom rješavao sve što je trebao, javno zatraži potvrdu svoje kvalitete i legitimitet za vođenje najjače oporbene stranke.

Činjenica je da je godinama marljivo radio na širenju HDZ-ove mreže podružnica na terenu po cijeloj Hrvatskoj, ali i među iseljenicima (još među njima dobro kotira!), pa mu to zacijelo daje osjećaj sigurnosti, jer je na terenu doista jači od Sanadera. No, predsjednik HDZ-a ipak pokazuje čvrstoću u vođenju stranke, a ne može se zanemariti ni činjenica da u međunarodnim i diplomatskim krugovima uživa neusporedivo bolji rejting negoli Pašalić. Uostalom, Sanader je godinama bio na osjetljivom mjestu zamjenika ministra vanjskih poslova i vrlo je dobro upućen u sve tajne diplomatskog komuniciranja i lobiranja, u čemu mu Pašalić ne može konkurirati.

Ivo Sanader, međutim, u gotovo svakoj svojoj izjavi poručuje javnosti da je Vlada nekompetentna, da loše obavlja posao, što se najbolje vidi po standardu građana koji, tvrdi on, nikad nisu lošije živjeli. Iako ne štedi vladajuće u kritici, istodobno je, kažu neki iz vladajućih struktura, zapravo vrlo kooperativan i želi surađivati. Naravno, nakon što je premijer Ivica Račan namjerno odvezao probni balon, izjavivši da nije nemoguće da SDP surađuje s HDZ-om, jasno, »pretvori li se HDZ u ozbiljnu demokratsku stranku«, Sanaderu nije preostalo ništa drugo, negoli da se ograđuje od tog sirenskog zova i poručuje svom biračkom tijelu da to ne dolazi u obzir. Sanaderova je sigurnost u HDZ-ovu snagu tolika da kategorično tvrdi kako će HDZ sigurno pobijediti na izborima i dobiti oko 35 posto glasova, a SDP-u prognozira skromnih 19 posto. Istodobno, Sanader gotovo nikad ne govori što su bile HDZ-ove pogreške i zašto je stranka izgubila vlast, što je iz toga naučila i što konkretno nudi, osim riječi.

S druge pak strane, Pašalić gotovo ponizno objašnjava kako je HDZ izgubio »onog trenutka kad se udaljio od običnih ljudi« i kad su ga prestale zanimati stvari koje zanimaju malog čovjeka. Javno priznaje i svoje grijehe, ne odveć otvoreno, ali dovoljno jasno da pokuša uvjeriti birača, razočaranog potezima sadašnje vlasti, da pokloni povjerenje i njemu i njegovoj stranci. Jasno će reći i kako je najvažniji dio njegova programa, koji nudi HDZ-ovcima, a potom i široj javnosti, onaj ekonomski, na kojem se radilo mjesecima i to iz pera vrsnih stručnjaka. Detalje još ne želi reći, čuva ih za sabor HDZ-a.

Sanader nije javno iznio svoj program, a nije se očitovao ni o ekonomskom aspektu, osim što redovito ističe da će HDZ nastaviti Tuđmanov put. Njegovi protivnici tvrde da on vlada strankom mnogo autokratskije, negoli je to radio sam Tuđman i da mu je cilj iz nje odstraniti sve koji ga ne podržavaju, i to kratkim postupkom. A Pašalić lukavo poručuje da će, pobijedi li, i za Sanadera biti mjesta u njegovu timu...

Kolika je, međutim, netrpeljivost između dvojice glavnih pretendenata na prijestolje, pokazuje i detalj s obilježavanja 12. obljetnice stranke u Rijeci, u ponedjeljak. Iako je organizator skupa želio da na njemu govore i Sanader i Pašalić (obojica su bili nazočni), Sanader je prosvjedovao i zaprijetio organizatorima da će, bude li Pašalić izašao za govornicu, napustiti skup i vratiti se u Zagreb. Na koncu je on i govorio, a Pašalić je ostao sjediti među okupljenima. Što li se tek može očekivati u iduća dva mjeseca?