Od početnih spektakularnih zahtjeva za "sječom ministara", oštrih kritika Vladina rada i odlučnih zahtjeva za redefiniranjem koalicijskog ugovora, Budiša u pregovore s premijerom Račanom i ostalom četvoricom koalicijskih partnera ulazi bitno oslabljen. Pobuna ministara i premijerovo, ovoga puta odlučno, postavljanje pitanja podrške Vladinu programu i uvažavanja rezultata izbora preokrenulo je tijek događaja s kadrovsko-politikantskih na ključna politička pitanja.

Iako nitko precizno ne želi prognozirati ishod krize, čiji se početak raspleta očekuje u srijedu na sastanku petorke, ipak nije teško uvidjeti da se ona neće riješiti tako brzo. Nekoliko je razloga odugovlačenju raspleta: Budiša ne izlazi s jasnim i dosljednim zahtjevima, svaki pregovori su proces koji zahtjeva određeno vrijeme, te nitko ne želi prijevremene izbore.

Budući da između koalicijskih partnera nema programskih razlika, čak više niti o suradnji s Haagom, valja očekivati da će najveći dio vremena "petorica" potrošiti na mogućnost redefiniranja koalicijskog ugovora. Po najnovijem, nakon što je odustao od famoznog veta, Budiša uzrok problema vidi u poremećenom odnosu snaga nakon odlaska IDS-a iz koalicije. Površnim čitanjem spomenutog dokumenta nije teško uočiti da to, osim izbacivanja iz teksta termina "šestorka", nema nikakve veze. Odluke se, prema ugovoru, donose konsenzusom, a u slučaju sporova glasovanjem, s tim da svaki čelnik ima onoliko glasova koliko ima mandata u Saboru. Stoga valja očekivati da će petorka donijeti odluku da se pristupi minimalističkim, upravo kozmetičkim promjenama ugovora, jer bi sve drugo bilo repozicioniranje političke moći mimo rezultata izbora. Drugi Budišin zahtjev, ukidanje potpredsjednika Vlade, naprosto je protuustavan. Vlada prema Ustavu ima dva ili više potpredsjednika, i da bi Budiša to dokinuo morao bi tražiti promjenu Ustava.

U pozadini dugotrajne izmjene koalicijskog ugovora, pa makar se radilo o minimalnim zahvatima i nedorečenim zahtjevima, krije se zapravo Budišin osobni interes da zauzme mjesto zamjenika premijera i ministarskim mjestima nagradi svoje najodanije stranačke suradnike. Ali, čini se da je pobuna ministara zakomplicirala unutarstranačke smjene, prijeteći i raskolom kluba zastupnika HSLS-a, te natjerala Budišu na korak natrag. Procjenjuje se da bi najveću korist iz krizne situacije mogao izvući Zlatko Tomčić koji, prema neslužbenim informacijama, želi veći utjecaj Sabora, a samim time i predsjednika Sabora, u procesu donošenja Vladinih odluka.

Sve dok se stavovi o promjeni koalicijskog ugovora ne usuglase, kadrovska HSLS-ova pitanja neće biti na dnevnom redu, a do tada će Vlada u aktualnom sastavu morati normalno raditi i funkcionirati. Za sve to vrijeme hrvatska javnost bi zajedno s Budišom mogla proživljavati njegovu dramu iščekivanja ulaska u Banske dvore, s opasnošću da se ona pretvori tek u reprizu "ključeva Amruševe".