Ivica Pančić, ministar hrvatskih branitelja, od početka mandata Vlade smatran je njezinim "mekim trbuhom". Njegovo ime redovito se spominjalo među onim ministrima koji će u rekonstrukciji Vlade biti prvi na udaru. U toj je psihozi Pančić progurao prve dvije godine, pretrpio je napade braniteljskih udruga, stožera i desničarskih organizacija, zagrizao u kiselu jabuku revizije lažnih invaliditeta, da bi ovih dana njegovo ime ponovno počelo kolati političkim kuloarima. Navodno je opet počelo cjenkanje njegovim mandatom.

Istina je da se ova vlast ne bavi televizijom i nogometnim klubovima, ali se zato bavi sama sobom.

Sasvim sigurno da je to bio jedan od elemenata koji je onemogućio hrvatsku Vladu da se kvalitetnije prihvati konkretnijih problema. U pravu ste, ona se u velikoj mjeri bavila sama sobom, nešto uz potporu sa strane, iako za to postoje i objektivne okolnosti. Nije lako vladati koalicijom od pet ili šest stranaka. To je sudbina svih koalicijskih vlada, premda je točno da je bilo nepotrebnih i isforsiranih tema u kojima je dolazilo do zaoštravanja odnosa. To je ono što hrvatski građani ne vole i to treba biti opomena pojedinim vodstvima stranaka da se prestanu baviti sitnim prepucavanjima i prihvate se konkretnih poslova.

Pa, ne možemo reći da je to jedini razlog, ali sigurno je utjecalo na funkcioniranje čitave Vlade. Ipak, mora se istaknuti da je ona funkcionirala jedinsteno i tako će biti i dalje, iako su se oko nje igrale razne igrice. Neke stvari mogle su se i bolje napraviti uz više odlučnosti i spremnosti, ali ostaju nam dvije godine da se dovrši ono što nije napravljeno.

Ne bih se upuštao u procjene što je bio cilj pojedine stranke. Vjerujem da postoje krupniji problemi kojima se moramo baviti, a ne odnosima stranaka u koaliciji.

Mislim da sve što bude učinjeno mora biti na tragu koalicijskog ugovora koji predviđa rješenja u kriznim trenucima. Zato su oni koji su najavljivali neke radikalne poteze promijenili stav kad su pročitali što piše u ugovoru.

Često se spekuliralo imam li potporu premijera Račana ili nemam. Pa se onda spekuliralo s mojim odlaskom iz Vlade. Međutim, nikada se nije o tome raspravljalo u Vladi ili u razgovorima s premijerom. Moram reći da se Račan nikad nije miješao u rad mojeg ministarstva i to smatram njegovom najvećom potporom. Vjerujem da za to nije ni imao razloga, jer ovo ministarstvo ulazi u red onih koji su najbeskompromisnije ušli u sukob s lošim naslijeđem bivše vlasti i samim time je navuklo na sebe brojne protivnike i neprijatelje. Računalo se da je ono najslabija karika u Vladi, no kasnije se pokazalo da to nije bila istina.

Moram još jednom reći da sam zadovoljan s potporom premijera Račana. Previše slikanja s premijerom osjetio bih kao znak vlastite slabosti jer samo slab ministar traži dodatnu potporu svoga šefa. Takav vid traženja ili iznuđivanja potpore nije mi bio potreban.

Pohvale ne očekujem, a i staro je pravilo da još nitko nikoga nije u polemikama uvjerio u suprotno. Tako da ne želim trošiti energiju uvjeravajući ljude u ispravnost svojih poteza. Nikad nisam smatrao da neki stožeri predstavljaju čitavu braniteljsku populaciju. Sjetimo se njihove prve genijalne zamisli o blokadi prometnica u jeku turističke sezone. Na to su i sami branitelji iz Dalmacije poručivali da bi voljeli vidjeti one koji će postaviti barikadu. Ti ljudi predstavljaju samo sebe, bore se za vlastite beneficije, boje se otkrivanja zloporaba i da bi to ostvarili, žele isključivo promjenu vlasti i povratak HDZ-a.

Istina je da hrvatski građani očekuju konačno razračunavanje s kriminalom i korupcijom. To je bilo jedno od predizbornih obećanja, ali u ove dvije godine nije puno učinjeno. Vjerujem da su stvorene pretpostavke da se krene u konačni obračun s onima koji su opljačkali Hrvatsku. Ne možemo se više pravdati zbog objektivnih teškoća. Sad je vrijeme da se to učini. Sad ili nikad.

Dobre namjere nisu dostatne, bitna je i odlučnost koju je upravo demonstriralo Ministarstvo branitelja. Jer, formirani su paralelni sustavi odlučivanja sačinjeni od pripadnika bivše vlasti i, nažalost, nekih ljudi koje smo mi izabrali, a oni se vrlo dobro pozicionirali u postojećoj mreži. Korupcija i kriminal ne poznaju idelogije. Kod nas, nažalost, većina stvari ne vodi se oko politike i ideologije, nego oko novca. To je meni kao pripadniku mlađe generacije nepojmljivo. Hrvatski građanin koji je glasao za koaliciju nije očekivao da će odmah živjeti bolje, ali da će barem odgovarati ljudi koji su se u njihovim sredinama otvoreno bavili kriminalom. I tu smo upali u zamku nerevanšizma.

Točno, još uvijek se događa da na upražnjena mjesta postavljamo iste ljude, samo ih prebacujemo s jedne na drugu poziciju. Često idem na teren i slušam što obični građani prigovaraju ovoj vlasti. U mojoj županiji, Vukovarsko-srijemskoj, imamo poznate ljude za koje se otvoreno zna što čine, zna se tko su na primjer dileri drogom, ali svi oni i dalje šetaju kao čestiti građani. Ako se otvoreno s njima ne obračuna, to će biti "istočni grijeh" ove vlasti.

Nije samo problem u Iviću Pašaliću. Ne bi bilo njega da nije bilo stotina drugih manjih kotačića. Sigurno će se njegova kandidatura i eventualna pobjeda na izborima za predsjednika HDZ-a reflektirati na širu političku scenu. Htio bih reći da oni koji su vedrili i oblačili proteklih deset godina, oni koji su popljačkali i duhovno uništili Hrvatsku, teško se danas mogu postaviti kao Mesije i spasitelji hrvatskog naroda. Sjećam se i riječi toga Mesije u Saboru kada je, komentirajući jedan stav Vlade, otprilike rekao da će letjeti nekome glave.

To ne bi bio problem da ga neki mediji ne nastoje prikazati anđelom što prije svega govori o stanju morala u Hratskoj. To sveopće moralno rasulo može se uistinu poboljšati jedino ako se obračunamo s kriminalom, i tu popusta ni za koga iz bivše ili sadašnje vlasti ne smije biti.