Politika je sračunata djelatnost, ali ni ona nije imuna na iracionalno ponašanje. Jedino tako može se objasniti paradoksalna situacija u kojoj se već tjednima nalazi Vlada. Gotovo svima je u interesu da ona još ne padne: članicama vladajuće koalicije, HDZ-u, pa i većini građana. Ali, ni dalje nije sigurno da će Vlada preživjeti ovu godinu, čak i ako se Ivica Račan i Dražen Budiša pomire, a petorka uskoro postigne dogovor.

Te iracionalne odnose koji prijete slomom koalicije donekle oslikava basna o žabi i škorpionu, koja se proteklih tjedana s gorčinom spominje i u Banskim dvorima. Škorpion je molio žabu da ga na leđima prenese preko rijeke. “Kako da to učinim, kad će me ubosti”, snebivala se žaba. “Neću te ubosti, obećavam ti”, uvjerio ju je škorpion. Kad su bili na sredini rijeke, žaba je osjetila otrovni ubod.. “Sada ću potonuti ne samo ja, nego i ti! Objasni mi, molim te, zašto si me ubo?” razljućeno je pitala žaba. “A, što mogu? Takva mi je ćud”, odgovorio je škorpion.

U trenutku pisanja ovog teksta nije poznato kakav će biti ishod sastanaka čelnika petorke o budućnosti Vlade i koalicije, ali nakon njihovog prvog susreta u srijedu navečer čini se da stvari idu u povoljnom smjeru. Koalicijski partneri tada su pozitivno odgovorili na prva tri pitanja premijera Račana, koja se tiču programa Vlade do kraja mandata: podržali su reformu obavještajnog sustava kakvu je premijer dogovorio sa šefom države, te dva strateška zakona - o privatizaciji Ine i HEP-a.

Ako petorka postigne konsenzus i oko preostalih točaka u programu Vlade, Račan će pristati na pregovore o promjeni članova svoje ekipe, pa i o mogućem ulasku Dražena Budiše u Vladu. Tako će se Budiša konačno naći u Banskim dvorima, tamo gdje je morao biti još prije dvije godine, kad je izgubio predsjedničke izbore. No, predsjednik HSLS-a tada je uporno odbijao pomisao na to da dobije rezervno mjesto u Vladi - što je bila klica današnjih nesporazuma u vladajućoj koaliciji - kao što danas uporno radi na tome da popravi taj propust.

Tako bi, dakle, mogla završiti dvomjesečna politička halabuka koju mnogi hrvatski građani ne mogu razumjeti i ne vide joj pravi cilj. Sve je počelo sredinom prosinca poznatim Budišinim intervjuom, a nastavilo se prijetnjama Budišinih suradnika da će biti smijenjeni članovi Vlade iz te stranke. Vrhunac je došao koncem siječnja kada je Račan uoči izbornog sabora HSLS-a zaprijetio Budiši prijevremenim izborima.

Kad je Budiša i formalno vraćen na čelo HSLS-a, Račan ga je pritisnuo u kut još snažnijom prijetnjom izborima, povećavši njihovu mogućnost na 60 posto, u čemu mu je pomogao predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić koji je poručio da je spreman podržati Račanovu vladu čak i ako joj Budišini zastupnici u Saboru uskrate potporu. Predsjednik HSLS-a nije imao drugog izlaza nego popuštati, pa je ublažio svoj prvotni zahtjev za uvođenje veta pri odlučivanju u vrhu koalicije, a prijedlog za ukidanje funkcija potpredsjednika Vlade i za njenu reformu ostavio je kao mogućnost do kraja mandata. To odgovara Račanu, ali i on će morati u nečemu popustiti, to više što će se Budiši u preostalim zahtjevima pridružiti i Tomčić koji želi da i HSS ojača svoj utjecaj na ključne poteze Račanova kabineta.

Ipak, u toj zamršenoj političkoj igri, ako se ona i uspješno okonča, najizazovnije pitanje moglo bi ostati otvoreno: odnos HSLS-a prema suradnji s Haškim sudom. Hoće li se u slučaju novih optužnica iz Haaga ponoviti polovičan Budišin odnos prema toj suradnji, kao što je to bilo u slučaju optužnica protiv Gotovine i Ademija prošloga ljeta? Hoće li zbog tog, ili nekog sličnog pitanja za nekoliko mjeseci opet doći do krize Vlade i HSLS-a?

Krugovi bliski HDZ-u, pak, misle da je Budišino povlačenje, sa stajališta HSLS-a, bio racionalan čin kojim je izbjegnut još veći rascjep u stranci ako bi se predsjednik HSLS-a usprotivio Vladinoj odluci. No, i oni procjenuju da HSLS takvim polovičnim ponašanjem sigurno neće postati velika i inicijativna stranka, nego će uglavnom reagirati na inicijative slijeva ili zdesna, te dugoročno ostati unutar sebe latentno podijeljen i nestabilan. Zbog toga će na važnosti dobiti Tomčićev HSS.

Dakle, ako Budiša i podrži Vladin program, ako se pomiri s Račanom i uđe u Banske dvore, odnosi među njima i u koaliciji mogli bi i nakon veljače ostati labilni i opterećeni iracionalnostima. Takve iracionalnosti između SDP-a i HSLS-a šira javnost nije primjećivala odmah nakon kolovoza 1998., kada su potpisali splitski sporazum koji im je omogućio dolazak na vlast, već od 2000. godine. Dvojba o tome hoće li izdržati do kraja mandata, ili će njihovi odnosi završiti naprasno kao između žabe i škorpiona, ostaje. Sada se nalaze upravo na polovici rijeke, ali se ne mogu dogovoriti tko je bio žaba, ni tko će biti škorpion.