Isti onaj Ivić Pašalić kojem je davno prorečen zatvor, natječe se za predsjednika možda opet najjače naše stranke! I to ne bez šansi! Promislite: nije li logično da u toj utrci čak i nehadezeovci navijaju za boljega? A da je dr. Ivić Pašalić od Sanadera pametniji, vidi se na TV-u; da je od Šeksa odlučniji, jasno je po hrabrosti da se, poslije svega, kandidira; a da je i od Hebranga dosljedniji, vidi se po tome što nikad nije crnio Tuđmana.

A bitno vještijim od ostalih pokazao se već kao savjetnik. Pa ako ga pritom treba uspoređivati s Rankovićem, ne smije se zaboraviti da je glavni igrač ipak bio Tito. Ako je Sanaderov HDZ mnogima poželjniji politički partner, to nije zato što bi Sanader bio pouzdan, već zato što nije samostalan. Dok bi Pašalić i u HDZ-u i izvan njega možda mogao okupiti najjače, Sanader bi o takvima sigurno ovisio, a njegova bi koalicija bila manje stabilna od današnje. Sanader, ujutro radikalan, a popodne umjeren, nema svoje političko ja, a Pašalić pokazuje da je svoj radikalizam u stanju odmjeriti, a svoju umjerenost radikalizirati.