UZ DLAKU - DAMIR KAJIN, SABORSKI ZASTUPNIK IDS-a, DOKAZUJE SVOJU TEZU O HV-u KAO IZVORNOJ STRANAČKOJ VOJSCI HDZ-a

A ako ćemo se baš vrijeđati, ono što je radio Šeks i ljudi oko njega mnogo je bliže onome što je radio Milošević. Samo ću apostrofirati rušenje Hrvatske ptice s kraja 1992., što je nedvosmisleno nedjelo ondašnih struktura ...

Možemo govoriti o čitavom nizu momenata, primjerice, ako ćemo o tome govoriti, možemo otvoriti priču oko politike koju je država Hrvatska vodila na području BiH. Samo ću apostrofirti rušenje Hrvatske ptice, događaj s kraja 1992. i početka 1993. godine. Bilo je to nedvosmisleno nedjelo ondašnjih struktura koji su na taj način pokušali utjecati na izbore koji su se trebali održati nekoliko mjeseci poslije na prostoru Županije istarske. Ono što mene puno više čudi jest da danas o tom događaju javno polemiziraju Manolić i Šeks, iz čega nedvosmisleno proizlazi ono što smo čitavo vrijeme tvrdili da je to nedjelo ondašnjih elemenata iz HV-a te da to vrlo dobro znaju obavještajna zajednica, policija, vojska i bivša hrvatska vlast. Stoga mi je čudno zašto aktualna vlast ništa ne poduzima da barem i u slučaju zastare javnosti obznani kojim su se motivima vodili počinitelji toga djela.

Unatoč burnoj rekaciji HDZ-ovih zastupnika, Šeks je u ime Kluba HDZ-a nakon destominutnog time outa ipak bio pomirljiv. Nema nikakve potrebe da se etiketiramo, vrijeđamo i podcjenjujemo te da se saborskom govornicom koristimo za najprizemnije političke intrese. Čitava ova polemika oko stranačke vojske bila je s moje strane izrečena u kontekstu činjenice da sam pokušao ustvrditi kako je hrvatska vojska bila embrij stranačke vojske, a čak sam kazao i da je to bio jedini mogući način u obrani suvereniteta pa mu se ne treba iščuđavati. Međutim, kada bi netko danas pogledao saborske klupe, vidio bi da je gospodin Šeks promoviran u čin generala, da je gospodin Pašalić general, da je gospodin Rojs general, da je gospodin Granić iz DC-a general, da je gospodin Miljavac general, da je gospodin Radić general, da je gospodin Milas general, da je gosopodin Jarnjak general, da je gospodin Penić general, da je gospodin Krpina brigadir ...

Nakon toga bi stvarno trebalo učiniti korak dalje i vidjeti koliko je najviših časnika HV-a bilo iz koje političke opcije, pa bi mnogo toga bilo mnogima jasnije. Međutim, nije meni bio interes to apostrofirati, nego jednostavno ustvrditi da je HV politizirana institucija i da će dugo vremena trebati dok se ne depolitizira.

Želio sam staviti naglasak na činjenicu da mi pišemo Strategiju nacionalne sigurnosti u trenutku kada se — i zbog odnosa s MMF-om — mora otvoreno postaviti pitanje otpuštanja između 10 i 15 tisuća profesionalnih vojnika. Držim da taj momenat, koliko god je ozbiljan i socijalno osjetljiv, neće izazvati nikakve potrese na političkoj, sindikalnoj i gospodarskoj sceni te da smo se glede toga detalja u velikoj mjeri približili zapadnoeuropskim zemljama, a to pak svjedoči da Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost bilo iznutra bilo izvana u smislu ugrožavanju našeg ustavnog poretka.

Navodeći argumente za tu tvrdnju, upotrijebio sam krajnje delikatne prilike koje vladaju u hrvatskoj brodogradnji, grani gospodarstva koja sudjeluje s 2,5 posto u BDP, koja se gotovo čitava nalazi u krajnje nezavidnoj situaciji. Kada bi se netko drznuo svakoga četvrtog ili trećega zaposlenog u cilju sanacije tog sustava poslati na Zavod za zapošljavanje ili u mirovinu, imali bi posve legitimni socijalni, radnički, politički bunt kojem bi se i osobno pridružio. Želio sam jednostavno reći da koliko će god taj rez u HV-u biti bolan, to neće prouzročiti političke potrese, ali i to da ova zemlja, ako piše strategije, mora poći upravo od sudbine ovih ljudi, jer nam u protivnom strategija lišena elementa brige i skrbi prema onima koji su zadužili RH nije ni potrebna.

Želim vjerovati da će se o tome prije svega u Saboru otvoriti rasprava, a ne polemika poput ove Šeks-Kajin i da će se na naki način tim ljudima ponuditi mogućnost da zadrže svoj postojeći materijalni status. Jest, netko će reći kako je, primjerice, jedna Dalma završila u stečaju, ljudi su godinu dana na Zavodu s 900 kuna i zašto bi sada trebali voditi brigu o tim pojedincima, no niti se mogu solidarizirati s politikom "sve u stečaj", niti jednostavno prihvatiti činjenicu da se na jedan tako bezobziran način iz mjeseca u mjesec broj nezaposlenih na Zavodu povećava za pet ili deset tisuća. To je krajnje besperspektivno i to je ono što može u velikoj mjeri dovesti i do jačanja jednog desnog radikalizma koji Hrvatskoj nije potreban.

Da ste me to pitali prije mjesec ili dva, kategorički bi tvrdio da će se to dogoditi, no nakon prije koji dan održanog sastanka predstavnika vladajuće koalicije, mislim da je takva okolnost za neko vrijeme otklonjena. Makar, ipak će o tome odlučiti premijer Račan koji će, polazeći od pozicije vlastite stranke i eventualne mogućnosti potvrđivanja još jednoga mandata, odlučiti što je za SDP u ovome trenutku najoportunije.

Mnogo sam više zabrinut jednom krajnje nedemokratskom praksom koja se permanentno ponavlja pred svake parlamentarne izbore, a ogleda se u tome da svaka stranka ili grupacija pri vlasti sama sebi piše izborna pravila. To je vladajuće načelo koje se primjenjivalo u ovoj zemlji od 90. do 2000. godine, a izgleda da će postati dominantno pravilo ponašanja i nakon 2000. godine.

Sigurno da je pozicija premijera neusporedivo značajnija na političkoj pozornici od onih koji su po broju glasova u parlamentu slabije zastupljeni. Što je čovjek bolje pozicioniran, to je njegova odgovornost za stanje u društvu veće i sigurno je da se ni jedan relevantan potez koji ima stvarnu političku težinu ne može u ovom trenutku u Hrvatskoj donijeti bez premijera.

Ne samo zbog činjenice da je Jakovčić u osam izbornih ciklusa s IDS-om dobivao natpolovičnu većinu na prostoru na kojem je nastupao nego i zbog činjenice da je pod njegovim vodstvom Istra postala prepoznatljiv politički pojam, kako na Hrvatskoj političkoj sceni, tako sve više i u susjedstvu, Bruxellesu i Strassbourgu, duboko sam uvjeren kako Jakovčić zaslužuje da mu članovi IDS-a povjere još jedan mandat.

Želimo biti u vlasti, ali je sigurno da ova grupa ljudi oko Ivana Jakovčića u ovome trenutku ne razmišlja o sudjelovanju u trenutačnoj vlasti. Ako na sljedećim izborima IDS potvrdi svoju poziciju i ako nakon sljedećih izbora u razgovorima s relevantnim političkim čimbenicima, svakako ne desne provencijencije, uspije postići modus da participira u izvršnoj vlasti, ne vidim razloga zbog čega ne bi trebali u tome sudjelovati, dapače.