Predsjednik države i premijer odlučili su danas na aerodromu dočekati hrvatsku snježnu kraljicu. Zagrebački gradonačelnik u ostavci postavio se na čelo priprema njenog impresivnog dočeka, omladinci Granićeva DC-a na zagrebačkom su trgu organizirali potpisivanje kilometarske čestitke višekratno zlatnoj olimpijskoj pobjednici. Sve to može se shvatiti kao izraz oduševljenja podvigom koji je Janica Kostelić u Salt Lake Cityu ostvarila. Ali moguće je prepoznati i kao pokušaj političkog privatiziranja jednog sportskog trijumfa i pretvaranja bijele šampionke u manekenku političara.

Hrvatska svojim uspješnim sportašima sada već tradicionalno priređuje neviđene dočeke. Svojim zlatnim laufima Janica je cijelu naciju digla na noge. Hrvatska se veseli zasluženom uspjehu jedne hrabre i predane djevojke, njene se medalje manje tumače kao dokaz neke nacionalne superiornosti, kako su sportski uspjesi tretirani u Tuđmanovo vrijeme. Zato pokušaj politike da se pogurne u prvi plan, uz slavodobitnicu, djeluje još nakaradnije nego su se takve zloupotrebe prikazivale u prošlom vremenu.

Normalno je da politika u trenutku slave hrvatskih sportaša ne želi izostati. Možda bi šefu države i premijeru netko i zamjerio da se pred Janicom s počašću ne postroje. Ali način na koji je doček zlatne olimpijke interpretirao gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, svakako nema nikakve veze s počašću slavljenici. Po njemu, Zagreb će Janici prirediti doček "mnogo bolji, jači i veći" od onoga što ga je Split lani upriličio pobjedniku Wimbledona, Goranu Ivaniševiću, pa će Zagrepčani pokazati da su u tome bolji od Splićana. Bandić je tako Janicu prisvojio za Zagreb iako je ona heroina cijele nacije. Osim toga njen je doček stilizirao ne kao počast njenom uspjehu nego kao kontru Splitu. Mada i Split, naravno, sudjeluje u ovoj radosti. Srećom, oni koji danas izađu na narodni tulum, doći će da s Janicom podijele radost i iskažu joj zahvalnost, ne da demonstriraju kako su bolji i jači od nekih drugih.

Jednako je nakaradna Bandićeva ideja da zagrebačke škole danas zatvore vrata i učenici organizirano krenu na doček. Ministar se tome usprotivio, pa će situacija vjerojatno biti kaotična. Organizirano izvođenje pionira u špalire pripada nekom prošlom vremenu. Po istoj logici i radnici bi danas umjesto na posao mogli u povorkama krenuti na Jelačić plac na šampionski dernek.

Janica Kostelić ostvarila je podvig za pamćenje. Ali ga je ostvarila sama. Njena obitelj u svojim je olimpijskim projektima bila sasvim siromašna i usamljena. Sada se uz lovorike pokušavaju nagurati i oni koji s njenin mukama i uspjesima nemaju nikakve veze. I to ne da bi je počastili nego da bi nešto njene slave i njih dopalo. Da bi ih poškropila zlatna prašina s njenih medalja. Među tim se grebatorima naguravaju i hrvatski političari. Na jednom savjetovanju u Zagrebu upravo je konstatirano da politika monopolizira cijeli javni prostor. Politika Hrvatima sada pokušava ukrasti i bajku o snježnoj kraljici, u kojoj siromašni pobjeđuju bogate, mali nadvisuju velike, a oni koji se trudbenički lome trijumfiraju nad dangubama. A poruka je Kostelića dijametralno suprotna onima koje emitira hrvatska politika.