Neki političari u Hrvatskoj žale za vremenima kada se sudbina dijela BiH rješavala u Zagrebu. Račanu sam predložio zajedničku borbu protiv šverca nafte. Da Hrvatska sudjeluje u ustavnim promjenama u BiH bilo bi kao da BiH raspravlja o hrvatskome ustavnom zakonu o manjinama

- Ocjenjujemo da je ipak riječ o problemima u komunikaciji. Oni su dobrim dijelom determinirani unutarnjopolitičkom situacijom, prije svega u Hrvatskoj. Jer u posIjednje smo vrijeme začuđeni raznim inicijativama i odlukama koje se tiču BiH, a donose se bez konzultacije s vlastima u Sarajevu. Ponekad imam osjećaj da pojedini političari u Hrvatskoj žale za starim vremenima kada se u Zagrebu rješavala sudbina dijela BiH i kada se odlučivalo o sudbini BiH, a da se oko toga nije konzultiralo ikoga u Sarajevu. Uprkos svim tim problemima u komunikaciji, ocjenjujem da su odnosi Hrvatske i BiH u uzlaznoj putanji.

Koje bi bilo najbezbolnije rješenje “naftnoga spora”?

- Prvo, najbolje bi bilo da iz ovoga svi izvučemo određenu pouku kako nam se ovakve greške više ne bi ponavljale. Naftni spor, kako velite, nastao je upravo zbog greške u komunikaciji. Odluka koja se tiče tržišta BiH donesena je na Vladi Hrvatske, bez konzultacija s nama. To je bila greška koju je priznao i sam ministar Picula. Njezine posljediće mogu se nadići samo donošenjem rješenja koja uvažavaju interese i BiH i Hrvatske. Slažemo se da je šverc naftom i derivatima veliki problem, ne samo za Hrvatsku nego i za BiH. Upravo zbog toga predložio sam premijeru Račanu da zajednički izgradimo mehanizme za borbu protiv tog problema.

- Postoji nešto što hrvatska javnost treba znati: da je na zadnjoj sjednici Vijeća za suradnju između Hrvatske i BiH konstatirano da je BiH ispunila sve obaveze u pogledu sporazuma, te da se očekuje da i Hrvatska ispuni svoje obaveze. Sporazum još nije ratificiran u Saboru Republike Hrvatske.

- To je isto kao da me pitate bi li BiH i Hrvatska trebali usuglasiti stajalište oko izmjene hrvatskoga ustavnog zakona o nacionalnim manjinama ili o nekom drugom pitanju koje zadire u suvereno pravo Hrvatske. Potpuno razumijemo zainteresiranost vlasti Hrvatske za položaj hrvatskog naroda u BIH i znamo da, kao jamac Daytonskog sporazuma, Hrvatska ima i određenu obavezu da se interesira za stupanj provedivosti Daytona. No, kada je Daytonski sporazum potpisivan, u BiH, Hrvatskoj i SRJ vladale su sasvim drukčije političke prilike. Konstalacija odnosa bila je drukčija. Ne treba zaboraviti da je od tada prošlo sedam godina i da su se mnoge stvari promijenile. Ono što se u BiH suštinski promijenilo jest da BiH sada ima vlast koja je spremna donositi strateške odluke i rješavati probleme u svojoj zemlji. Ustavne promjene u BiH mogu se donijeti uz politički konsenzus u relevantnim institucijama u BiH i uz pomoć međunarodne zajednice.

- Na Tomčevu inicijativu najbolje je odgovorio turski ambasador u BiH koji je zatražio hitan prijem kod mene kako bi demantirao postojanje bilo kakve inicijative. On je također demantirao da postoji bilo kakva spremnost Turske da u tome sudjeluje. Što se tiče SAD-a, prije deset dana susreo sam se s predsjednikom Bushom osobno i nije mi kazao da s gospodinom Tomcem radi na takvoj inicijativi. Štoviše, gospodin Bush pohvalio je vlasti BiH i njihove napore u borbi protiv terorizma.

- Ovisi o tome što vi podrazumijevate pod islamskim fundamentalizmom. Svijetu prijeti opasnost od fundamentalizama svake vrste, posebno fundamentalizma ogromnih nejednakosti na planeti. Ovo nije sukob civilizacija, ovo je sukob između civilizacije i isključivosti koja pitanje nejednakosti želi riješiti najpogubnijim mogućim načinom. BiH je na strani civilizacije - to smo dokazali i u praksi. Postoje teoretičari koji za cilj imaju stalno držanje tenzije, objašnjavajući kako su muslimani u BiH latentna opasnost kršćanskom zapadu, kako ih zato treba prognati, podijeliti...

Takvih teoretičara i praktičara danas je pun Haag, a neke je smrt spriječila da tamo završe. Ne želim reći da određeni krugovi u islamskom svijetu nisu pokušavali ili imali planove da u BiH radikaliziraju Bošnjake. Ako su onda imali šanse da uspiju, mada nisu uspjeli, sada više nemaju nikakve šanse. BiH ipak ima kontinuitet pluralizma i u njoj isključivost jednostavno ne uspijeva.

- Pozdravljamo svaku inicijativu kojoj je cilj suštinska suradnja, posebno u oblasti ekonomije. Držimo da je najava predsjednika Mesića, za razliku od nekih drugih, suštinski napor da se zajednički stvaraju uvjeti za povećanje stranih investicija, zajedničke projekte na opće dobro. Utoliko više spremni smo, kako na bilateralnoj tako i na trilateralnoj razini, razgovarati o takvim idejama.

- Skoro da ste sami odgovorili na ovo pitanje, jer nedostatak strategije i jest jedan od osnovnih problema. Mi tu ne vidimo nikakav problem. Strategiju ne treba mnogo tražiti, ona se sama po sebi nameće. Zajednička točka nam je Bruxelles, Europa, europske integracije, a svima je poznato kakvi su tamo standardi. Potrebno je zajednički raditi na zbližavanju tim standardima, a kada se uhvatimo tog posla onda će biti sve manje onih koji misle da treba ponovno oprobati stara rješenja koja su ovim prostorima donijela samo nesreću.