Vrag će, jednog dana (valjda), odnijeti televiziju bez vizije. I s njom njezine tvorce. Eto, Hloverka Novak Srzić pozove u »Forum« s logikom, etikom, dobrim odgojem, brigom za građane i skromnošću posvađane SDP-ovce i HNS-ovce, ali ne zna što bi s njima. Gušta jedino kada se uhvate za gušu i počupaju. A za to nije trebalo trošiti sat vremena, jer otprije znamo da se Zdravko Tomac i Radimir Čačić ne podnose. Politički, jer, otkrio je u »Forumu« Čačić, tenis mogu igrati ne samo jedan protiv drugog već i - skupa, u parovima, protiv, recimo, Letice i Hodaka.

Nakon odgledane emisije ostala je visjeti u zraku nedoumica je li H.N.S. pozvala Tomca, Čačića, Moranu Paliković Gruden i Ivu Jelušića na javno mirenje, još jedno svađanje, ne konstruktivnu, već, kakvu-takvu analizu ili da bi saznala hoće li u Zagrebu biti još jednih izbora? Po starom dobrom običaju voditeljica ne samo da nije znala što želi od razgovora, već je bila i loša prometnica pa su se Čačić, Tomac i Jelušić neprestano i jalovo sudarali. To nije bila polemika, već nabacivanje drvljem i kamenjem uvrijeđenih taština.

Do kada će, pitala se gledateljica, siromašni građani skupo plaćati prostakluk i taštinu političara? Tako dugo dok, odgovorio joj je točno anonimni sugrađanin, politiku ne preuzmu mladi, neistrošeni političari, a Tomac i njemu slični radiše koji u 12 godina ništa ne uradiše, počnu šetati svoje kućne ljubimce. Novi izbori sa starim kadrovima neće riješiti ništa. Jer, po Tomcu, moral, etika i poštenje ne određuju uspješnost političara. Čime onda Tomac mjeri uspješnost gradonačelnika koji je bezočno muljao, petljao i obmanjivao javnost?! Kako Čačić zamišlja koaliciju s partnerom kojeg će svakoga dana tući ispod pojasa?!

Niti se H.N.S. jasno odredila prema problemu, niti je pokazala da problem uopće razumije, niti je imala ikakvu viziju svoje emisije. Čime početi, kamo je voditi i kako završiti. Bilo je to još jedno ispunjavanje prostora i nesvrhovito trošenje struje.

Nije jedino H.N.S. bez vizije. U njenu se društvu, Dnevnikom plus, našao i Jura Ozmec, koji je zbog pomanjkanja svoga i straha pred velikim autoritetom Ante Kostelića umjesto razgovora gledateljima priuštio na trenutke nimalo razumljiv monolog. Svrsishodnijom znatiželjom te inzistiranjem na razumljivosti Ozmec ne bi umanjio neosporan Kostelićev trenerski genij, već bi tvorcu trenutno najvećeg svjetskog čuda itekako pomogao.

Kada sam nakon snježnoj kraljici otpjevane pjesme »Jano, Janice« pustio suze, mislio sam da su u pitanju emocije ali me, na žalost, demantirao koban trenutak u CCN-ovim Vijestima dana. Kada su mi gotovo potekle suze dok je Nenad Ivanković prodavao srcedrapateljnu priču o tome kako ga vlast (politički) proganja, postalo mi je jasno da su u pitanju - živci. Jer, kada iz večeri u večer gledaš tko sve i s kakvim pričama dospije u glavne vijesti, moraš ispaliti.