“Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) brani se od 'politizacije' svojeg prijepornog 'memoranduma' objavljenog 1986. Optužnica UN-ovoga suda za ratne zločince u procesu protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića 'pokušava iskoristiti memorandum kao ideologijski temelj navodne velikosrpske politike', rečeno je u ponedjeljak u Beogradu u izjavi Akademije. Sva tumačenja o 'velikosrpskom značaju neznanstvene su, nepoštene i zlonamjerne', naglasio je Dejan Medaković, predsjednik SANU jugoslavenskoj državnoj televiziji RTS. Da su 'zabrinuti' i zbog dijela masovnih medija koji su se priključili 'senzacionalističkom načinu kampanje pogrda na SANU'.

Akademija želi 'još jedanput potvrditi sve svoje zaključke koji se odnose na značaj i svrhu tekstova koji su ilegalno i nedovršeni predstavljeni javnosti pod oznakom ''Memorandum SANU'. Time se Akademija pozvala na to da je jedan dio 'memoranduma' od 74 stranice objavljen u listu Večernje novosti još prije dovršenja 26. rujna 1986. i izazvao silovite rasprave u svim republikama tadašnje Jugoslavije.

I Milošević se još u prvom govoru pred UN-ovim sudom pozvao na 'memorandum': 'Suprotno svim tvrdnjama tužitelja da se tu vodi postupak zbog zločina pojedinca, ipak se radi o cijelom srpskom narodu. Optuženi su svi, zajedno s inteligencijom koju predvodi Akademija znanosti i umjetnosti. Tvrdi se da je memorandum Akademije (o etničkim pitanjima), bio duhovni temelj za zločine nad Albancima', naglasio je bivši predsjednik optužen za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.

Do danas prijeporni 'memorandum' sastoji se od dva dijela. Dok se u prvom dijelu ('Kriza jugoslavenskog gospodarstva i društva') ponajprije traže izlazi iz gospodarske krize, u drugom se prijepornom dijelu ('Položaj Srbije i stanje srpskog naroda') poglavito radi o nacionalnim pitanjima. Među tvorcima memoranduma bio je i srpski književnik i bivši jugoslavenski predsjednik Dobrica Ćosić.

U tekstu memoranduma objavljenom u jugoslavenskim medijima riječ je o možebitnim katastrofalnim posljedicama jugoslavenske krize koja bi mogla završiti i raspadom države. U tom bi slučaju najviše morala profitirati Srbija, ponajprije u obliku teritorijalnog širenja: Kosovo je nazvano 'srpskim područjem', stanje Srba U Hrvatskoj 'žalosnim', jer da 'nemaju nacionalnih prava'”.