Dražena Budišu ne smeta što će sjesti u još toplu fotelju svoga nekadašnjeg vrlo bliskog suradnika Gorana Granića. Ne osjeća nelagodu ni zbog činjenice da Granić mora otići da bi on mogao doći. Ne smeta mu ni to što zahtjev za Granićevom smjenom ničim nije obrazložen, pa HSLS-ova sječa ministara djeluje kao puki kapric ili slijepa osveta.

Odluka Malog vijeća Budišine stranke da zamjenik premijera Goran Granić te ministri Goranko Fižulić i Alojz Tušek moraju napustiti Vladu, ponovo dramatizira političku situaciju u Hrvatskoj. Ta je odluka opasan presedan iz više razloga.

Drugo, vrh je HSLS-a Račanu otvoreno bacio rukavicu u lice. Premijer s razlogom tvrdi da je odlukom o smjeni ministara za Vladu i njega osobno nastala “ozbiljna situacija”. Unatoč koalicijskom sporazumu, koji je pravo odlučivanja o sudbini ministara stavio u ruke premijera, HSLS-ovi su gremiji svojim ministrima odlučili sami presuditi. To premijera dovodi u situaciju kućepazitelja Banskih dvora. Ako ne može odlučivati o ministrima, ako, dakle, ne može utjecati na sastav svoga kabineta, ako mu štoviše odluke o smjenama u Vladi koalicijski partneri dojavljuju javno, putem televizije, kako mu je onda uopće moguće raditi?

Odluka o smjeni Granića za Račana predstavlja posebnu pljusku. Čelništvo HSLS-a dobro zna koliko mu je zamjenik važan te je stoga inzistiranje na njegovom odstrelu, kako su neki analitičari već primijetili, akt neprijateljstva prema premijeru osobno. Zapravo se preko Granića udara na Račana.

Takvo ponašanje politiku stilizira kao područje čiste proizvoljnosti. Onaj tko ima većinu ili vlast, može raditi što god hoće. Ništa ga ne obavezuje. O tome govore i izjave člana Malog vijeća HSLS-a Željka Glavana. Njemu, kaže, nije jasno zašto svi traže argumente za ministarsku smjenu. On tvrdi da stranka ima pravo smijeniti svoje ministre i “ne treba tu odluku nikome sa strane objašnjavati. To je politika.” To je dosta nakaradno shvaćanje politike. Svaka stranka ima pravo povlačiti kadrovske poteze po vlastitom nahođenju, ali je pritom obavezuju koalicijski ugovori, a postoji i neka odgovornost prema javnosti i općem dobru.

Ali Glavan ipak nudi jedan razlog za Granićevu smjenu. On kaže da je Budiša dobio podršku stranke za program koji je “uključivao povlačenje pojedinih ljudi iz Vlade”, pa bi ispao mekušac da od toga sada odstupi. Dakle, Budišina se čvrstina testira na smjeni Granića. Šef HSLS-a politički je zatočenik onih snaga koje su ga vratile na čelno mjesto u stranci. Takvo tumačenje nudi i dosta jasan odgovor na pitanje što se od njega u budućnosti može očekivati.