Vjesnik: 28. 02. 2002.
Tko će vladati velikom Europom?
BRUXELLES, 27. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) - U četvrtak započinje Konvencija o budućnosti Europe na kojoj će sudjelovati 105 predstavnika svih vlada i institucija članica EU i Unije same, ne-vladinih organizacija, zemalja kandidata, zajedno sa četrdesetak bivših i sadašnjih ministara i zavidnim brojem specijalista za europska pitanja.
Konvencija (ili, preciznije i točnije, Konvent) je sazvana da bi konkretno odgovorila kako će funkcionirati Velika Europa s tridesetak država i kako da u svakom trenutku ovaj golemi pogon bude u konstruktivnom pokretu. Pri tome se moraju sačuvati ili makar zadovoljiti nacionalni interesi i pošti
vati onaj rastegljivi pojam toliko različit za EU članice u kalibrima od Njemačke do Luxembourga - nacionalni suverenitet. Konvencija starta bez simbola ili loga ali će zato s izravnim prijenosom na Internetu i s čvrstim obećanjem da će sjednice biti javne, bez dnevnog reda i s okvirnim pravilima igre.Kada je u prosincu prošle godine Laekenski sastanak konačno na papir stavio obrise Konvencije i njezinih zadataka predsjedavajući je Europskim vijećem, Guy Verhofstadt, filozofiju jednogodišnje diskusije sažeo u kratko - »bez tabua«. Svrha je ove, uglavnom javne, rasprave dogovoriti ili makar usuglasiti četiri bitna pitanja i područja djelovanja EU: Kako pojednostavniti rad Europske Unije, dakle kako cijelu planinu zakona, odluka, rješenja i uputa dovesti u po
dnošljivu mjeru pri čemu će sustav raditi bez zastoja a papirologija biti probavljiva da je razumije većina ljudi, a ne samo specijalisti i »fah-idioti«.Drugo, kako raspodijeliti moć odlučivanja unutar i između Unijinih institucija, hoće li prevagnuti koncept po kome će i velikom Europom vladati države - članice ili će se dio ovlasti prebaciti centru - Bruxellesu, Frankfurtu ili Strasbourgu.
Treće, koji su putevi do transparentnije, demokratskije Europe njezinih građana, odnosno kako približiti strukturu Unije običnom čovjeku i omogućiti poreznom obvezniku da se čuje i uvažava njegov glas.
I konačno, može li EU naći dovoljno hrabrosti da »europskim Ustavom« ili »Ustavom za građane EU« zamijeni postojeće komplicirane i običnim smrtnicima savršeno nerazumljive sporazume. Promatrači su prilično rezervirani prognozirajući ishod ovog skupa računajući da se tijelo - ugrubo - može podijeliti na dva suprotstavljena tabora oko pogleda na budući ustroj Europe.
Budući da će o svemu, pa i o konačnom rezultatu rada Konvencije, odlučivati šefovi država i vlada, Konvencija je u javnosti dočekana s razumljivom skepsom. Naime, nikada se ne zna na što ovakvi skupovi mogu na kraju izaći - na novu epizodu unutareuropskog natezanja ili - bude li pameti i sreće - na nov i svjež koncept zajednice koja se tako lako dogovorila oko zajedničke novčanice, a tako se teško usaglašava oko detalja poput treba li se europski »ustav« zvati »ustavom«.
Lada Stipić Niseteo