Vjesnik: 28. 02. 2002.

Pokus s Unijom Srbije i Crne Gore, neobičnom tvorevinom nepoznatom u teoriji države i prava

ŽELJKO SABOL

Razmatrajući političko stanje u regiji Erhard Busek, novi koordinator Pakta o stabilnosti, rekao je: »Ako izbije požar u kući do mene i moje je imanje ugroženo«, iz tjedna u tjedan, poput televizijske serije s temom opstanka ili rastanka, teku politički događaji povezani s položajem Crne Gore u SR Jugoslaviji.

Svakako zaslužuju pozornost ne zbog naše jugoslavenske prošlosti nego radi budućnosti susjednog područja čije se stanje nužno odražava i na politički položaj Hrvatske.

Kako i kada će se završiti crnogorska nastojanja za neovisnošću još se ne može sagledati, ali je već moguće predvidjeti kakvo je rješenje na pomolu. Što se događalo tijekom veljače čiji je kraj određen kao rok dogovaranja?

Stajalište Europske unije je poznato: Crna Gora može dobiti dalekosežnu autonomiju, ali ne i potpunu nezavisnost. U tom cilju Bruxelles i Beograd žele odgoditi crnogorski referendum i političkim i gospodarskim pritiscima uzdrmati crnogorsku vlast, oslabiti položaj Mila Đukanovića i njegovih pristaša koji imaju tijesnu većinu u crnogorskoj Skupštini.

Unutarnji protivnici crnogorske nezavisnosti okupljeni u koaliciji »Zajedno za Jugoslaviju« trenutačno se izjašnjavaju za Zapad kao jamca opstanka SRJ-a, a zapravo je riječ o pobornicima velikosrpskih ideja povezanih s beogradskim istomišljenicima - snagama koje su dovele do ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Centar za strateške i međunarodne studije u Washingtonu okupio je početkom veljače stručnjake iz desetak zemalja radi razmatranja pitanja stabilnosti na Balkanu, te, kako je istaknuto, »veoma aktualne teme«. Uz Makedoniju, Kosovo i Bosnu, na tom je skupu i SRJ označen kao moguće krizno žarište i zbog unutarnjega međurepubličkog sukoba.

Izneseno je kako pritisak na Đukanovića da odustane od referenduma i nezavisnosti, zapravo osnažuje bivši promiloševićki blok. Zaključeno je: »Problem spornog statusa Crne Gore u sklopu SRJ-a usporava reformske procese i sve više potiče međusobne animozitete prepoznatljive iz razdoblja raspada bivšeg SFRJ-a«.

U cilju osiguranja balkanske stabilnosti upućen je poziv na obnovu interesa SAD-u da bi se u Crnoj Gori omogućilo demokratsko izjašnjavanje građana referendumom uz međunarodni nadzor.

Ta preporuka nije imala odjeka u Bruxellesu, i tamo je nakon sastanka stručnjaka iz EU-a i SRJ-a donesen zaključak da je usitnjavanje država protivno europskom trendu i da se ne mogu podržati oni koji su riječima za priključenje EU-a, a »prethodno žele raskinuti veze s partnerima iz bližeg susjedstva...«.

Predsjednik Đukanović je to komentirao riječima da Crna Gora traži »ostvarenje suvereniteta naše države uz punu suradnju i integraciju sa Srbijom i drugim državama u regiji prema EU-ovu modelu«.

Paul Jones, direktor Ureda europskih poslova State Departmenta, prenio je službeni je stav SAD-a vodećim crnogorskim političarima u Podgorici 7. veljače. Traži se opstanak federacije Srbije i Crne Gore kao »najboljega i najprirodnijeg rješenja«.

Jones je istaknuo da je takvo stajalište državni tajnik Colin Powell prenio visokom predstavniku EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Javieru Solani.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Vesna Perović je u susretima s veleposlanicima SAD-a, Velike Britanije i Španjolske upozorila na potrebu udovoljavanja zahtjevu za referendumom većine parlamentarnih zastupnika, na nužnost rješenja budućeg položaja Crne Gore da bi se krenulo u gospodarske reforme i da odugovlačenje jača velikosrpske nacionaliste.

Vlatko Radovanović, član Izvršnog odbora Demokratske partije socijalista Crne Gore, istaknuo je da rješavanje crnogorskoga državnog statusa predstavlja »spor europske perspektive Crne Gore sa snagama prošlosti, sukob demokracije s populističkim nacionalizmom«, te da bi se crnogorskom neovisnošću »definitivno porazile Miloševićeve snage«.

U svim dosadašnjim pregovorima predstavnici međunarodne zajednice koristili su svoju financijsku potporu i ulazak u europske integracije kao sredstvo obećanja ili ucjene prema svojoj, nama znanoj, metodi »mrkve i batine«.

Promjena politike SAD-a prema Crnoj Gori, u odnosu prema prijašnjem razdoblju kada im je Đukanović bio saveznik u rušenju Miloševića, odrazila se u prijedlogu proračuna pomoći inozemstvu za fiskalnu 2003. godinu. Tako je za SRJ predviđeno 135 milijuna dolara, od toga za Srbiju 110, a za Crnu Goru 25 milijuna dolara.

U odnosu prema novcu za 2002., kad je Crnoj Gori pripalo 60 milijuna dolara, to je znatno manje.

Kako su crnogorski predstavnici na svim dosadašnjim sastancima gdje im je pružena prigoda da iznesu svoje stavove, ustrajali u težnji za državnom neovisnošću, u bruxelleskom birokratskom aparatu dolazi do pomaka i traženja ne trajna nego privremena rješenja za Srbiju i Crnu Goru, dok EU ne riješi neke svoje poslove, kao što je, na primjer, stvaranje europskih snaga za hitno djelovanje u kriznim područjima.

To je pokazao ishod sastanka Đukanovića i Solane u bruxelleskom hotelu »Plaza« 10. veljače, koji je Momčilo Đorgović u listu Nedjeljni telegraf (13. veljače) komentirao riječima da se dogodila »radna večera u četiri oka o dva oka u glavi«.

Evo što sadrži prijedlog međunarodne zajednice za rješenje srpsko-crnogorske krize (prema podgoričkim Vijestima od 14. veljače). Nova država s imenom »Unija Srbije i Crne Gore« imala bi jedno mjesto u Ujedinjenim narodima s tim da se na tom mjestu svakih nekoliko mjeseci izmjenjuju srpski i crnogorski predstavnik, a predsjednika Unije birala bi jednodomna, paritetna skupština.

Nova država ne bi imala saveznu vladu nego koordinacijsko ministarsko tijelo. Vojska bi bila zajednička s tim da bi crnogorski ročnici služili rok na teritoriju Crne Gore. U monetarnome sustavu Crna Gora bi zadržala već postignutu samostalnost.

Takvo se državno rješenje predviđa na nekoliko godina. Početni prijedlog međunarodne zajednice bio je pet godina, a crnogorski protuprijedlog jedna godina. To još nije određeno ali će vjerojatno biti tri ili dvije godine.

Nakon isteka toga roka preispitalo bi se funkcioniranje Unije i proveo referendum radi konačna rješenja državnoga položaja Crne Gore.

Premda odgoda referenduma donosi i opasnost da će oslabiti crnogorske snage opredijeljene za neovisnost, Đukanović mora uvažavati vanjske i unutarnje pritiske i, čini se, može se očekivati prihvaćanje takva odgađajućeg rješenja.

Stvorit će se nova država s ustrojstvom dosad nepoznatim u svijetu. Tako međunarodna zajednica nastavlja sa svojim pokusima na trusnom balkanskom području i stvara neobičnu tvorevinu nepoznatu i u teoriji države i prava kao što je to već učinila s Daytonskom Bosnom i Hercegovinom.

No tu će barem biti utvrđeno trajanje nove države.

Ideja o nezavisnoj Crnoj Gori i dalje će čekati, ali Unija može biti stuba do njena ostvarenja.

Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba