Slobodna Dalmacija: 01. 03. 2002.
Budiša i Radoš
Piše: Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ
Smatram da je za Hrvatsku važnije hoće li opstati HSLS nego hoće li opstati koalicija. Stoga sam ovdje bio i pozdravio mogući Budišin povratak na čelo stranke, u nadi da bi ojačani HSLS mogao obnoviti socijalno-liberalnu komponentu vlasti.
Kako je došlo do pobune ministara nakon koje je Budiša u Vladi postao ovisniji o Račanu nego prije, a u HSLS-u ovisniji o Radošu nego ikada? Osnovni je razlog što Budiša ni svoju kampanju ni svoje odluke nakon izbora nije usmjerio jačanju HSLS-a, nego slabljenju svojih protivnika u HSLS-u!
Ali zašto bi jedan uobičajeni politički manevar — najprije oslabiti protivnike i zauzeti vlast, pa tek na novoj podjeli karata jačati stranku — baš Budišu mogao stajati glave? Budiša je više vlasti htio bez novih izbora. Kako to nije mogao na račun SDP-a, pokušao je na račun vlastite stranke: i otišao tako dale
ko da za najuspješnijega, Granića, djetinjasto tvrdi kako je SDP-ov, a ne HSLS-ov čovjek!To je moralo imati velike posljedice i u HSLS-u i u javnosti. Hrvatska javnost vidi da su najsposobniji ljudi izvan partija: ako HDZ i SDP sebi to još i mogu dopustiti, HSLS nipošto ne može, ni po svojem imenu ni po broju birača. Napad na Granića teško je kompromitirao Budišu i pred "najobičnijim" građanima.
A što se članova HSLS-a tiče, onaj tko je za račun novih glasača spreman oblatiti i najstarije suradnike — i to ne prvi put — postaje nepouzdan za sve. Zbog svega navedenoga, ovoga mi se trenutka za političku sudbinu Budiše mnogo značajnijim čine odnosi s Radošem nego s Račanom.