HSLS-ovo "vijeće mudraca" zaključilo je epizodu obračuna sa svojim “nepoćudnim” ministrima. Trojica nisu dobila prolaznu ocjenu za svoj dvogodišnji rad u Vladi (Granić, Fižulić i Tušek) i moraju poći, a preostala trojka je u prvoj rundi ostaje na nogama (Radoš, Kraljević i Vlahušić), ali dobrovoljno baca ručnik u ring i predaje meč. Takva nečasna kapitulacija vrijedna je svakog prezira, a "mušketirska solidarnost" kojom dodatno destruiraju vlastitu stranku i koaliciju, za svaku je osudu, drže Budišine uzdanice.

"Ne samo da nisu ponudili mandate na raspolaganje, nego su se i organizirali u političku grupu koja je počela ucjenjivati novo vodstvo i predsjednika stranke poznatim stavom svi za jednoga-jedan za sve", izjavio je ozlojeđeni Budišin glasnogovornik Joško Kontić. Alojz Tušek, ministar prometa i veza, smijenjen je jer više nije član HSLS-a. Goranko Fižulić, ministar gospodarstva, od Malog vijeća HSLS-a dobio je neprolaznu ocjenu i za svoj i rad ministarstva koje vodi. A nesuđeni ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda Dražen Budiša, odlučio je zasjesti na fotelju nesuđenog šefa Račanova kabineta, Gorana Granića, kojega "alibi vijeće" diskvalificira zbog njegove distanciranosti prema stranci a odanosti premijeru.

Svi argumenti novih Budišinih akvizicija koje su zauzele vrh uzdrmanog HSLS-a završavaju na tim nemuštim opaskama objektivno iznuđenim od znatiželjne javnosti. Da ne bi bilo dvojbe, HSLS podržava Vladu i njezin program, ali ne i dio svojih ministara, iako oni nisu činili ništa drugo do li provodili program i politiku Vlade. Kakve trice i kučine! Da je kojim slučajem doista riječ o iskrenoj samokritičnosti koalicijskog partnera koji kroz dvostruku lupu promatra svoje ministre kako bi s punim kredibilitetom mogao opservirati i rad drugih, Budiša bi se za diskvalificirane kolege potrudio naći makar dostojne zamjene.

Svakako stručnije, kvalitetne i afirmirane osobe "čije je ime njihov znak", a ne bi, primjera radi, nominirao (iako neslužbeno) za novog ministra prometa i veza čovjeka koji nema čak ni vozačku dozvolu (Mario Kovač)! To što Kovač prometne znakove ne razlikuje od uličnih reklama u državi voluntarizma i partitokracije doista nije nikakav problem. Uostalom, to je bar jamstvo da se nikad neće ogriješiti o zakon u prometu, a neće mu trebati ni osvježivač daha jer će u balon puhati neki drugi, a on će spokojno moći testirati svoja enološka iskustva (godinama je, naime, djelatnik šibenske Vinarije).

Dakle, posrijedi je karijerističko licemjerje i notorni zakon fizike. Da bi netko sjeo, drugi mora ustati. A Budiša je odlučio, sa zakašnjenjem od dvije godine, ipak sjesti. Zato je Granić morao odstupiti. Ostali su žrtve odmazde za nelojalnost vođi. Jer, na njihova mjesta stižu, prema najavama, nagrađeni predsjednikovi gardisti kojima je to "njihova borba dala". Glasovanje o povjerenju Vladi pri tomu se tretira kao mračna urota i nova diferencijacija u HSLS-u, a zapravo je riječ o strahu od konačnog, potpunog deklasiranja hrvatskog (kvazi)socijalliberalizma.