Čak 15.000 pa sve do 25 tisuća Ijudi, prema procjenama kojima barataju u Haaškom sudu, trebalo bi odgovarati za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine. Haaški sud, osnovan za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, planira do 2016. godine procesuirati dvije stotine onih koji su za vrijeme rata zauzimali najviše zapovjedne položaje, vojne ili političke. Svi ostali bili bi prepušteni domaćem pravosuđu. Najviše postupaka trebali bi voditi sudovi u Bosni i Hercegovini.

Nakon prošlogodišnje inicijative iz Haaga da se u BiH osnuje poseban sud koji bi se bavio samo ratnim zločinima, početkom tjedna u Sarajevu je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine formiralo posebnu stručnu skupinu koja bi u razgovorima s institucijama i stručnjacima trebala pronaći najbolji način za procesuiranje ratnih zločina u toj zemlji. Dosadašnjim suđenjima nezadovoljni su i u Haagu i u BiH - s jedne strane, uglavnom su završeni oslobađajućim presudama, a s druge stalno izazivaju nove, međunacionalne tenzije i sumnje u objektivnost postupka. Osnovno je pitanje treba li osnivati poseban sud za ratne zločine, kako je to lani sugerirala glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte, te po kojim bi propisima sud sudio. Iako to nje konačan stav, u studenome prošle godine Vijeće ministara BiH ocijenilo je da ne treba osnivati poseban sud za ratne zločine, nego bi za to trebao biti nadležan Državni sud BiH. Zakon o Državnom sudu BiH proglasio je visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch još u studenome 2000., no taj sud zasad postoji samo na papiru. Vijeće ministara BiH tada je zauzelo stajalište da bi se počiniteljima ratnih zločina trebalo suditi prema novom kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine koji je već u parlamentarnoj proceduri.

- Najprije moramo obaviti konzultacije s predstavnicima UN-a i Ureda visokog predstavnika, zatim s entitetskim vlastima i pravim stručnjacima. Pred nama je doista veliki pothvat. Trebamo osmisliti načine kako će domaće pravosuđe preuzeti veliki broj postupaka za ratne zločine, vezano za izlaznu strategiju Haaškog suda o kojoj su govorili predsjednik Suda Claude Jorda i glavna tužiteljica Carla Del Ponte - rekao je član ekspertne skupine dr. Kasim Trnka, agent BiH za tužbu protiv Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Trnka objašnjava da razgovore počinju s UN-om zato što je Vijeće sigurnosti osnivač Haaškog suda, a jedna je od varijanti da Haaški tribunal dio svoje nadležnosti prenese na sudove u BiH. - Tribunal bi morao imati barem jasan uvid, a možda i nadzor nad postupcima u BiH, a vjerojatno bi u sudskim vijećima zajedno s domaćima sjedili i strani suci. No, to nije definirano, sve je još na razini prijedloga. Na samom smo početku rekao je dr. Trnka. Prema njegovu mišljenju, Državni sud BiH trebao bi biti nadležan barem za drugostupanjske postupke. - U prvom stupnju mogli bi suditi sudov na razini entiteta, na primjer Vrhovni sud, no to je moje osobno mišljenje. Kantonalni, odnosno županijski sudovi ne bi više vodili postupke za ratne zločine zbog politizacije takvih procesa. Naši sudovi još se nisu oslobodili nacionalnog pristupa i to otežava procesuiranje - rekao je Kasim Trnka. Na pitanje prema kojim bi se propisima vodila suđenja, Trnka kaže da Haaški tribunal sudi po Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima, a domaće sudstvo trebalo bi preuzeti haaške propise.

Ugledni sarajevski odvjetnik Nikica Gržić smatra, pak, da je primjena propisa Haaškog suda u suđenjima u BiH nemoguća. - To bi bilo i pravno i politički neizvedivo, dovelo bi nas u koliziju i s Ustavom i kaznenim zakonodavstvom. Haaški sud sudi na osnovi Statuta i Pravila o postupku i dokazima, koji su utemeljeni na anglosaksonskom pravu, suštinski različitom od kontinentalnog prava na kojem je utemeljeno zakonodavstvo država bivše Jugoslavije - istaknuo je Nikica Gržić.

Sukobljavanje dvaju pravnih standarda, domaćeg i onog haaškog, najočitije je na primjeru zapovjedne odgovornosti - smatra odvjetnik koji je branio optužene za ratni zločin u nekoliko postupaka u Sarajevu. - Kod nas je optuženi kriv ako je počinio zločin ili ga naredio. Kao zapovjednik može biti odgovoran za djela svojih podređenih samo ako se utvrdi da je znao ili mogao znati za ta djela, a ništa nije učinio da ih spriječi. To je bitno uža definicija zapovjedne odgovornosti od one u Haagu - kaže Nikica Gržić. Postojeće odredbe iz Kaznenog zakona Federacije BiH, neznatno modificiranog zakona preuzetog još iz SFRJ, pojašnjene su naknadnim tumačenjem Vrhovnog suda Federacije BiH. - U slučaju lbrahima Đedovića, bivšeg zapovjednika policije u Velikoj Kladuši za vrijeme Abdićeve autonomije, Vrhovni sud je utvrdio da on može biti osuđen samo na temelju dokazane, a ne pretpostavljene krivnje. To znači da njegova ratna funkcija nije bila dovoljna da bi se presudilo da je kriv - objašnjava Gržić.

Sukobljavanje različitih koncepcija zapovjedne odgovornosti očito je iz većine suđenja za ratne zločine pred sudovima u BiH. Većina optužnica napisana je prije završetka rata, kad su ih lokalna tužiteljstva slala u Haag vjerujući da će pripadnike suprotne strane po tim optužnicama procesuirati Haaški sud. Tako je Županijski sud u Mostaru oslobodio Željka Džidića Džidu, zapovjednika Vojne policije HVO-a. Pred sudom su prošli brojni svjedoci koji su govorili o zločinima Vojne policije, ali nije bilo dokaza koji bi Džidića doveli u direktnu vezu sa zločinima. U Haagu bi Džidić sigurno bio osuđen - ako nije zapovjedio, mogao je spriječiti, ako nije spriječio, nije se dovoljno potrudio da kazni počinitelje i kao zapovjednik mora odgovarati. Sudovi u ratu nisu ni mogli ozbiljno provoditi istrage, pa su u većini optužnica zločini pripisani ljudima iz vrha formalne hijerarhije na području gdje je zločin počinjen. Za razliku od Hrvatske, sudovi u BiH ne mogu samostalno pokretati postupke za ratne zločine, nego prethodno moraju dobiti odobrenje Haaškog suda. Većina tih ratnih optužnica tek sada dolazi na red.

Domaće pravosuđe, pod ovolikim političkim utjecajem, bez temeljitih reformi nije u stanju voditi postupke za ratne zločine. Kad je koji Srbin u Republici Srpskoj osuđen za ratne zločine? Tipičan primjer je sarajevski Kantonalni sud na kojem je za ratne zločine suđen samo jedan Bošnjak, Ibrahim Đedović, i to zato što je bio politički protivnik tadašnje vlasti. Zašto se taj sud snažno protivio ustupanju postupaka za ratne zločine Hrvata iz Kreševa i Kiseljaka mjesno nadležnome sudu u Travniiku, a predmet Dominika Ilijaševića Come je ustupio sudu u Zenici? - ističe Gržić.

- Pravila iz Haaga možemo primjenjivati direktno a da ne mijenjamo postojeći kazneni zakon. I to na isti način na koji je u Zagrebu osuđen Dinko Šakić, optužen kao zapovjednik u logoru Jasenovac. Hrvatski propisi su slični ovima u BiH, ali Šakić je proglašen krivim iako nije utvrđeno ni da je osobno počinio ni naredio zločin - istaknula je Senka Nožica. I ona smatra da je najbolja ideja da se ratnim zločinima bavi Državni sud BiH, sa stranim sucima koji bi radili zajedno s domaćima. Teško je od žrtve očekivati da bude maksimalno objektivna. Nekoliko godina od rata, dok su rake još otvorene a majke idu okolo tražeći svoju djecu, nismo mogli očekivati da će sudstvo biti doista nepristrano. Ni u Nuernbergu ni u Tokiju nisu sudile žrtve, nego pobjednici. Ne sude kompjutori, nego živi ljudi, a emocije vas često mogu odvesti na pogrešan put kaže Senka Nožica.

Na pitanje koliko bi ljudi u Bosni i Hercegovini trebalo biti suđeno za ratne zločine, Kasim Trnka kaže da se to ne može reći, no da je već dosad oko 10.000 imena navedeno u napisanim kaznenim prijavama. Glasnogovornica Haaškog tužiteljstva Florence Hartman kaže da postoje različite nezavisne procjene koje se kreću od 15 tisuća pa sve do 25 tisuća ljudi koji se smatraju odgovornima za ratne zločine u ratovima na, području bivše Jugoslavije. - Čak i da uzmemo manju brojku od 10.000 vidi se da ima puno posla za lokalno pravosuđe. Tužiteljstvo ostaje pri planu i namjerava do 2004. završiti sve istrage, a do tada namjeravamo podići optužnice protiv 200 najodgovornijih na najvišim razinama odlučivanja. Jasno je da je Tužiteljstvo već prošlo pola puta i da nećemo sve obraditi, nego moramo napraviti selekciju. Iza toga ostaje frustracija, jer osnovno obilježje pravde je da ne smije biti selektivna. Zato ohrabrujemo lokalno pravosuđe da se reformira kako bi bilo u stanju voditi postupke za ratne zločine paralelno s nama, i nakon nas. Apsurdno je sukobljavati se, mi smo komplementarni, jer bez pravde nema mira i pomirenja, to je zajednički napor. Oni najviši, zbog kojih vlada najveći politički pritisak, neće moći biti procesuirani u svojim državama. Njih ćemo preuzeti mi u Haagu, a sve ostale moraju lokalni sudovi - poručila je Florence Hartman.