Vjesnik: 04. 03. 2002.

I klade bi pokazale više osjećaja

BRANKO VUKŠIĆ

Definitivno, zablude nema. Ma koliko god se dizala prašina oko »Novog doba«, koliko god su (ko)autori pustili buba u uho kako je riječ o životnom, modernom, duhovitom i po kvaliteti velikom serijalu, ipak smo dobili još jedan prosječno hrvatski televizijski uradak. Po šepavosti, nedorečenosti, i stilskoj neujednačenosti na »Čudo« se nadovezuje »Gola Maja«, koju uz več rečene odlike rese i mračni kadrovi. I u drugoj epizodi nekoliko je bljeskova, koji nisu zasluga autorske invencije, nego glumačkih bravura. Najdojmljivija je scena u kojoj fotoreporter Robert bari (telefonski) nama nepoznatu žensku. Da je cijela serija na razini te minijature, gdje bi Baretiću, Tomiću, Ivaniševići i Hribaru bio kraj! Riječ je, ipak, o slučaju, ili, točnije, glumačkoj invenciji Joška Lokasa i Lucije Šerbedžija. Neke, pak, kadrove ne mogu spasiti ni glumci, pa taman bili i genijalni. I »Novo doba« je proizvelo balkansku, nemaštovitu, neerotiziranu, bezosjećajnu, suhu čak i ne nespretnu, već glupu ljubavnu scenu, koju je neugodno gledati. I najneiskusniji, i najdrveniji par izgledao bi prirodnije od Ksenije Pajić i Milana Štrljića, koji su se odnosili jedan prema drugome kao dvije neemotivne klade. Ali uz ono što izgovaraju i u kakve ih je fizičke odnose stavio redatelj, više, vjerojatno, nisu ni mogli. Drugi i posljednji blic u seriji dogodio se na košarkaškom igralištu u kojoj je ista glumica - K. Pajić- ostvarila iznimnu minijaturu.

I to bi bilo sve. Jer, banalna priča, u crnim kronikama u karticu teksta daleko vještije i saftnije ispričana, neuvjerljivi sastanci kolegija, neuspješno kopiranje hollywoodskih policijskih metoda pri umorstvima nisu vrijedni spomena. Dakle, ni vrhunski glumci ne mogu spasiti tanak tekst i režiju koja se drži toga teksta kao pijan plota.

No, čak mi se čini da je No»vo doba« daleko nepretencioznije, pa zato i prema gledatelju poštenije, od »Obećane zemlje« kojom Vinko Grubišić i Željko Pervan nastoje parodirati sve: od glume, televizijskih serijala do cirkusa na svakodnevnoj političkoj sceni. Ali ni u čemu ne uspijevaju. »Obećana zemlja« tek je ne baš kvalitetan ukrasni papir u koji se mogu umotati reklame, vabljene, osim Pervanovim - ovim serijalom itekako poljuljanim - imageom najduhovitijeg Hrvata, imenima odličnih glumaca poput Borisa Buzančića, Kikija Kapora, Ingebord Appelt, Predraga Vušovića, Đure Utješanovića, Zvonimira Torjanca, Bobija Marottija te, recimo, »Komedijine« zvijezde Sandre Bagarić.

Što znači krivo shvaćena uloga demonstrirano je i u Stankovićevu talk showu »Nedjeljom u 2«. Naime, umjesto da bude provokativna i kritična, Goranka Jureško, uz Dianu Glavinu jedna od voditeljevih pobočnica, bila je - ili ispala - nesimpatično nasrtljiva. Za razliku od ministra zdravstva Andra Vlahušića, koji je ostavio dojam kompetentnog i principjelnog gospodina. S gospodom - čak i kad ih napadamo - treba gospodski.