Da su pred okršajima u političkoj eliti nacionalni problemi gurnuti na marginu - dovoljno govori tretman alarmantnog rekorda u broju nezaposlenih, koji je već debelo premašio 400 tisuća duša. Tu apsolutno užasavajuću činjenicu politika je registrirala ali ništa više nije učinila. Nitko se zbog nje nije pretjerano uzbudio, nitko ponudio ostavku jer se obećanja o porastu zapošljavanja nisu ostvarila. Ta je činjenica praktično bagatelizirana, političari se pale zbog prekobrojnih ministara, ne stignu misliti o suvišnim radnicima.

Gotovo neprimjetno prolazi i prevažna saborska debata o privatizacij Ine i HEP-a. Rasprava je omeđena, s jedne strane, tvrdnjama da je riječ o rasprodaji posljednjeg obiteteljskog srebra, što će Hrvatsku učiniti vlasništvom inozemnih gospodara, a s druge strane dokazivanjem da se privatizacijom državne imovine Hrvatska uključuje u globalno tržišno gospodarstvo. Odluka je teška i odlučit će dugoročno o sudbini zemlje, ali u drugi plan pada pred strašnom dilemom hoće li više zašarafiti Budiša ili Račan.

Ni alarmantna situacija u zdravstvu ne uspijeva se nositi s bolesnicima u politici. U hrvatskun bolnicama događa se svojevrsna akceleracija smrti: pacijenti umiru sve češće, zbog zahrđalih aparata, nemara, rasula. Ministar zdravstva Andro Vlahušić kaže: da inspekcije obiđu bolnice, malo njih bi ostalo otvoreno. Odlukom da će umirovljenici morati plaćati participaciju, za oko 200 do 300 tisuća staraca medicinske usluge postaju nedostupne. Hrvatska je sve bliže situaciji da će zdravlje biti privilegija bogatih.

Dok javnost trešti od kanonada na političkoj bojišnici, nitko se nije našao potrebnim oglasiti povodom podatka da socijalno potrebiti ove godine još nisu dobili ni kune socijalne pomoći. Jedan je dnevnik ovih dana donio potresnu priču o tome kako država štedi i na djeci invalidima, pa im je doplatak sa dosadašnjih oko 900 srezala za stotinjak kuna. Istodobno, šuška se, Vlada za neke svoje članove nabavlja nove automobile. Navodno će potpredsjednica, koja je svojedobno obećavala da će na posao i dalje pješice, sjesti u BMW sedmicu. U takvim se luksuznim autima ne voze političari jedne siromašne zemlje. Cijena te limuzine, vrijedne oko 200 tisuća njemačkih maraka, pokriva sedamdesetak godina nesmanjenog doplatka za invalidnog klinca.

Čelnici vladajuće koalicije svojim su svađama zaklonili nebo. Demonstriraju zapanjujuću neozbiljnost. Svaki od njih ponaša se kao da je pupak ne samo Hrvatske nego i cijelog svemira. Nije to nova činjenica, otkako su došli na vlast pokazuju da nisu na visini preuzetog zadatka. Njihova je neodgovornost posljednjih dana doživjela eksploziju. Koja bi mnoge nevine mogla raznijeti.