Liberalizacija tržišta rada prelomit će se na nezaposlenima / Uvodi se privremeni, »fleksibilni« radni odnos bez otkaznog roka i otpremnine / Rad na neodređeno vrijeme neće se ukidati, ali će ga malo tko i dobiti / I stalno zaposlenima prijeti da završe na burzi bez kune otpremnine / Reformu radno-socijalnog sustava, koja uz izmjene ZOR-a uključuje i izmjene desetak drugih zakona, ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović nazvao je strateškim projektom za koji Vlada mora postići socijalni konsenzus sa sindikatima i poslodavcima

ZAGREB, 3. ožujka - Od 1. srpnja Vlada najavljuje na tržištu rada radikalne promjene, koje se po dramatičnosti utjecaja na radni status zaposlenih mogu mjeriti s onima što ih je prije šest godina izazvao Zakon o radu. Do 1996. godine radnici su imali iz socijalizma naslijeđeni statusni radni odnos, koji je jamčio siguran posao do mirovine, a otkaz se mogao dobiti samo kod privatnika ili zbog stečaja. ZOR je uveo ugovorni radni odnos i otkaze, ali uz dugi otkazni rok i izdašne otpremnine. Vlada sada priprema novi radikalni korak - fleksibilni radni odnos bez otkaznog roka i otpremnine.

Reformu radno-socijalnog sustava, koja uz izmjene ZOR-a uključuje i izmjene desetak drugih zakona, ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović ovih je dana nazvao strateškim projektom za koji Vlada nužno mora postići socijalni konsenzus sa sindikatima i poslodavcima. Reformom se namjerava liberalizirati tržište rada, odnosno, ugovoriti fleksibilna pravila igre, koja se svode na brže zapošljavanje i brže otpuštanje radnika kako bi se potaknuo gospodarski rast i smanjila ogromna nezaposlenost.

Fleksibilni radni odnos uveo bi se za honorarne poslove po ugovoru o djelu, za koje će se od 1. srpnja uz poreze plaćati i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Sada se privremeni i povremeni rad po ugovoru o djelu ne tretira kao radni odnos, a zaposlenim se smatra samo onaj tko radi u punom radnom vremenu (na neodređeno ili određeno) i plaća poreze i doprinose. S uplatom doprinosa i honorarac će steći pravo na mirovinski staž, mirovinu i zdravstveno osiguranje, a ako će svakog mjeseca zaraditi prosječnu bruto plaću u državi (5000 kuna) priznat će mu se puni mjesec staža, kao i stalno zaposlenima.

Prema Vladinim procjenama, honorarno radi čak oko 90.000 nezaposlenih, prijavljenih na burzi rada. Njih će Vlada sve »maknuti« s burze, jer će se ubuduće tretirati kao zaposleni. Time će se brzopotezno smanjiti broj nezaposlenih sa 400.000 na 300.000. Uz drastične kazne, sve do zatvaranja djelatnosti, Vlada će pokušati natjerati poslodavce da dio radnika koji rade na crno, zaposle legalno, barem po ugovoru o djelu, kako bi im se priznalo pravo na mirovinu i zdravstvenu zaštitu.

Kad formalno zaposli nezaposlene honorarce, legalizira rad dijela radnika koji rade na crno, te uz poticajne mjere zapošljavanja i angažiranjem nezaposlenih na poticajnoj stambenoj izgradnji i gradnji autoceste Zagreb - Split stvarno zaposli pedesetak tisuća ljudi, broj nezaposlenih mogao bi pasti i na 250.000 pa će Vlada već ove godine moći mahati dokazom kako je ispunila predizborno obećanje o otvaranju 200.000 radnih mjesta!

Liberalizacija tržišta rada prelomit će se najviše preko leđa nezaposlenih. Malo tko će dobivati stalni posao, jer će fleksibilni radni odnos po ugovoru o djelu, iako opterećen i doprinosima, za poslodavca biti najjeftiniji. »Fleksibilni« radnik san je svakog poslodavca: može ga zaposliti kad mu i koliko treba i otpustiti ga kad mu više ne treba, a da ga to ne košta ni kune otpremnine. Takvi radnici, za razliku od stalno zaposlenih, ne dobivaju regres i božićnicu, ne idu na plaćeni godišnji odmor, a leteći s posla na posao neće se moći ni sindikalno organizirati niti štrajkati.

Fleksibilno zapošljavanje radnika na atipičnim poslovima i po potrebi, nije hrvatski patent. Većina novootvorenih poslova u zapadnoj Europi povremenog je i privremenog karaktera, a takvih će poslova i kod nas biti sve više zbog razvoja tercijalnog sektora usluga, te malog i srednjeg poduzetništva, koji će u borbi za opstanak na tržištu morati brzo reagirati, bilo tako da zbog povećanog posla zaposle radnike na kraći rok, ili tako da ih brzo otpuste kada kola nizbrdo.

Fleksibilni radni odnos mogao bi zbog niskih troškova rada značajno potisnuti sada rašireno zapošljavanje na određeno vrijeme. Radnicima koji rade na određeno vrijeme, kao i stalno zaposlenima, poslodavac plaća bolovanje, godišnji odmor, regres, jedino ga otpušta bez otpremnine i otkaznog roka. Uvođenje naplate doprinosa na honorarne poslove prvi je korak u liberalizaciji znatnog dijela tržišta rada. U pokušaju da kroz izmjene Zakona o radu uvede fleksibilnost i za rad na neodređeno vrijeme, Vlada će, međutim, naletjeti na žestoki otpor sindikata, koji će grčevito braniti stečena prava stalno zaposlenih radnika.

Pozivajući se na iskustva razvijenih zemalja, Vlada zasad samo oprezno upozorava da rigidni propisi - prije svega preveliki trošak otkaza za poslodavce - koče novo zapošljavanje i strukturne promjene. Vlada je Svjetskoj banci obećala da će smanjiti otkazni rok sa šest na tri mjeseca, a otpremnine sa pola na trećinu mjesečne plaće po godini staža, ali je nakon prijetnji sindikata da će dići radnike na generalni štrajk, lansirala ideju kako će zahtjev Svjetske banke o liberalizaciji tržišta rada izvesti kroz uvođenje neograničenog rada na određeno vrijeme.

Sada se na određeno vrijeme smije raditi najviše tri godine, nakon čega poslodavac radnika otpušta ili ga mora zaposliti na neodređeno vrijeme. Ako je Vlada i odustala od smanjivanja otkaznog roka i otpremnina, što će se uskoro saznati na pregovorima o izmjeni Zakona o radu, upravo bi u neograničenom radu na određeno vrijeme mogla sakriti »minu«, zbog koje bi i stalno zaposleni mogli završiti na burzi bez kune otpremnine.

Naši poslodavci, naime, u praksi vješto izbjegavaju plaćanje visokih otpremnina. Gotovo 80 posto radnika s burze zapošljava se na određeno vrijeme. Poslodavci dobro paze da prije isteka treće godine prekinu radni odnos i ponovo radnika uzmu na određen vrijeme, pa tako sve do mirovine. Na taj način izbjegavaju zapošljavanje radnika na neodređeno vrijeme, kao i otpremninu za otkaz, na koju radnik stječe pravo nakon dvije godine rada na neodređeno kod istog poslodavca.

Neće se, dakako, ukinuti rad na neodređeno vrijeme u zamjenu za neograničeni rad na određeno vrijeme, ali ako se u Zakonu o radu ne ugradi sigurnosni ventil koji će zaštititi stalno zaposlene radnike, poslodavac bi mogao radnicima, kojih se želi riješiti, ponuditi izmijenjeni ugovor o radu na određeno vrijeme, recimo na godinu dana, i nakon toga otpustiti ga bez otkaznog roka i otpremnine!

Prođu li dvije ključne promjene - uvođenje fleksibilnog radnog odnosa po ugovoru o djelu i neograničeni rad na određeno vrijeme - a da stalno zaposleni uspiju zadržati sva stečena prava, na hrvatskom tržištu rada u buduće ćemo imati dvije vrste zaposlenih - privilegirane stalno zaposlene i nezaštićene novozaposlene. Vjerojatno Vlada i računa s tim da bi neravnopravnost starih i novih mogla natjerati sindikate da popuste i da, ako ne sada, a onda za nekoliko godina, ipak pristanu na smanjivanje otkaznog roka i otpremnina za stalno zaposlene, kako bi se u pravima izjednačili s novozaposlenima.